hrvatski

Optimizacija procesa izrade otvora bušenjem u kompozitnim materijalima

Kompozitni materijali, zbog svojih povoljnih omjera čvrstoće i težine, te krutosti i težine sve se više rabe u: zahtjevnim konstrukcijama zrakoplovne, vojne i automobilske industrije, u strojogradnji, ortopediji i kirurgiji, te za izradu sportske i druge opreme. Da bi se dijelovi izrađeni od kompozitnih materijala spojili u podsklopove i sklopove složenijih konstrukcija, potrebno je izraditi mnogobrojne otvore u njima. Kvaliteta, funkcionalnost, sigurnost i dinamička izdržljivost takvih konstrukcija izravno ovise o kvaliteti izrađenih otvora u njima. Zbog toga je klasično bušenje najčešći proces obrade kompozitnih materijala. Greške koje se javljaju pri izradi otvora u kompozitnim materijalima s ugljičnim vlaknima očituju se u pojavi dimenzionalnih odstupanja, delaminacije, krzanja, odlamanja vlakana i neodsječenosti vlakana. U radu se iznose razlozi za sve češću uporabu kompozitnih materijala. S pomoću eksperimenata definiraju se matematički modeli koji opisuju mehanička opterećenja zavojnog svrdla i parametri za ocjenu kvalitete izbušenoga otvora. S obzirom na strukturu kompozitnih materijala, standardni parametri za definiranje kvalitete obrade Ra, Rz, Rmax i koeficijent delaminacije Kd postaju nedostatni, pa se kao dodatni parametri za ocjenu kvalitete predlažu: koeficijent neodsječenosti vlakna Knv i koeficijent površine neodsječenih vlakana Kpnv.

kompozitni materijali; izrada utvora bušenjem; kvaliteta otvora; delaminacija

nije evidentirano