hrvatski

Diskursi o religiji i pomirenju u Hrvatskoj: modernost i postmodernost

Ovaj rad razmatra sociološke teorije modernosti i postmodernosti u kontekstu religije. Rad polazi od pretpostavke da su u pred-modernim društvima ljudi živjeli u skladu sa religijskim zakonima koji su bili neupitni te da su potom prešli u razdoblje modernosti koje karakterizira prelazak sa religijskih vjerovanja na vjerovanje u racionalnost, znanost i ljude, a da bi konačno prešli u razdoblje postmoderne u kojemu napuštaju do tada važeće koncepcije vrijednosti. U ovom smislu, rad, kroz sociološke teorije modernizma i postmodernizma razmatra položaj religije u Hrvatskoj za vrijeme druge Jugoslavije, nakon proglašenja samostalnosti iz 1990-ih te u trenutačnoj situaciji. Prolazeći kroz spomenuta razdoblja, hrvatsko društvo je također prolazilo kroz različite stupnjeve konflikata i promjena religioznih stavova i važnosti religije koji su predstavljali problem mirnodopskom suživotu između manjine i većine. Religija je često služila kao prepreka za suživot s obzirom na dominantni diskurs koji je dolazio od vlasti te s obzirom na način na koji je to interpretirano u javnosti. Rezultati istraživanja provedenoga 2010 i 2011. g. pokazuju da upravo zbog religije postoji konflikt u društvu gdje etnička većina vidi religiju kao problem za napredak (viđen kao modernizacija i europeizacija) dok manjina religiju vidi kao problem za suživot i pomirenje međutim, obje skupine razlike vide kao premostive. Zaključak rada je da je hrvatsko društvo u vrijeme druge Jugoslavije bilo u razdoblju modernosti s obzirom na položaj religije (ali i druge karakteristike) te da se nakon proglašenja samostalnosti vratilo predmodernom shvaćanju religije da bi se u trenutačnoj situaciji približilo postmodernom shvaćanju religije i društvenih odnosa.

modernost; postmodernost; sociološke teorije; religija; Comte; Durkheim; Katolička crkva; Hrvatska; pomirenje

Rad na temelju projekta FP7 'Identities and modernities in Europe'