hrvatski

Dehumizacija glavnih tipova tala kontinentalne Hrvatske

Prije tri godine osnovan je znanstveni projekt pod naslovom Zakiseljavnje tala i dehumizacija u agroekosustavima kontinentalne Hrvatske, financiran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Projekt je zamišljen kao dugoročni (50 do 100 godina), budući da se kroz kratko razdoblje istraživanja ne mogu prikupiti relevantni podaci o promjenama kiselosti tla i humizaciji. Za potrebe praćenja dehumizacije izabrana su 24 lokaliteta, od toga 20 na poljoprivrednim površinama i 4 kontrolna lokaliteta u šumi. Lokaliteti uzorkovanja su precizno utvrđeni GPS metodom. Prosječni uzorci tla su uzimani jednom godišnje u razdoblju od travnja do lipnja mjeseca, samo iz površinskog horizonta (5 do 20 cm dubine) s 20 pojedinačnih mjesta na svakom lokalitetu prema normativima motrenja (AZO, 2006). Sadržaj humusa određivan je po metodi Tjurina (JDPZ, 1967). Praćenje sadržaja humusa obavljeno je na černozemu, kambisolu, luvisolu i pseudogleju. Prema rezultatima istraživanja sadržaj humusa u černozemu kreće se od 2, 46 do 4, 08%, u kambisolu od 0, 86 do 3, 56%, u luvisolu 1, 24 do 2, 74%, te u pseudogleju 2, 10 do 3, 42%. Kao paralela praćen je sadržaj humusa u pseudogleju šuma koji se kretao od 3, 04 do 5, 16%. Utvrđeno je veliko variranje sadržaja humusa unutar pojedinih lokaliteta, što dokazuje da uzorkovanje prosječnih uzoraka treba biti temeljito i propisno. Sadržaj humusa u glavnim tipovima tala u agrikulturi ne odudara od njegovih tipskih vrijednosti, a statistički nije dokazana dehumizacija u razdoblju od 3 godine.

dehumizacija; glavni tipovi; tlo

nije evidentirano