Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 515772

Ohridizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima


Šimić, Marinka
Ohridizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima // Sveti Naum Ohridski i slovenskata duhovna kulturna i pismena tradicija / I. Velev, A. Girevski, L. Makarijoska, I. Piterkoski, K. Mokrova (ur.).
Ohrid: Universitet Sv. Kiril i Metodij, Skopje, 2011. str. 251-274 (poster, nije recenziran, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Ohridizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima
(Ohrid Lexems in the Croatian Glagolitic Texts)

Autori
Šimić, Marinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Sveti Naum Ohridski i slovenskata duhovna kulturna i pismena tradicija / I. Velev, A. Girevski, L. Makarijoska, I. Piterkoski, K. Mokrova - Ohrid : Universitet Sv. Kiril i Metodij, Skopje, 2011, 251-274

ISBN
978-9989-43-297-2

Skup
Sveti Naum Ohridski i slovenskataduhovna, kulturna i pismena tradicija

Mjesto i datum
Ohrid, Makedonija, 4.-7. 11. 2020

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Ohridizmi; leksik; hrvatskoglagoljski tekstovi
(Ohrid Lexems; Lexis; Croatian Glagolitic texts)

Sažetak
Tekstološkim je istraživanjem hrvatskoglagoljskih spomenika utvrđeno da oni čuvaju vrlo staru ćirilometodsku tradiciju i da su je crpli sa sjevera, još iz velikomoravskoga razdoblja, ali također i s jugoistoka, posebice iz makedonskih izvora. Drugim riječima, danas je prihvaćeno mišljenje da je ćirilometodska tradicija u Hrvatsku mogla stići iz dva smjera: sjevernoga: moravsko-panonskoga i južnoga: veze s makednoskom pismenošću još prije Ohridske književne škole. Iz Ohridske književne škole, koja je najduže čuvala glagoljicu i tradiciju ćirilometodske moravske kulture, ali i iz drugih središta na slavenskom Jugu i Istoku dugo su strujali tekstovi prema hrvatskoj glagoljskoj književnosti. To posebice dolazi do izražaja u hrvatskoglagoljskim liturgijskim, ali i neliturgijskim tekstovima apokrifnim i hagiografskim. Kad je riječ o utjecajima i vezama s jugoistoka, među liturgijskim tekstovima posebno mjesto pripada psaltiru, u kojemu je najizraženija otvorenost hrvatskoglagoljske književnosti. Leksik je hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika višeslojan: 1. Slavenski leksik: moravizmi, ohridizmi, preslavizmi, kroatizmi, 2. Strane riječi: grecizmi, latinizmi, protobugarizmi, talijanizmi, germanizmi i mađarizmi. Međutim, kad je riječ o arhaičnosti nekoga teksta, kategorije kao moravizmi, makedonizmi ili bugarizmi nisu relevantne jer su se one stopile s ostalom građom u jedinstven leksik, koji se jednako upotrebljava u starim naslijeđenim prijepisima kao i u mlađim prijevodima s latinskoga. Premda nedovoljna istraženost naših tekstova, ne dopušta posve precizne zaključke, navedena se pretpostavka može potvrditi i na ovdje iznesenoj građi, tj. ohridizmi su potvrđeni u najstarijim rukopisima, tj. fragmentima, misalima i brevijarima, ali i u mlađim rukopisima, npr. u zbornicima. Neka će buduća istraživanja možda pridonijeti donošenju pouzdanijih zaključaka, primjerice, kad se podrobnije istraže određene leksičke kategorije, ohridizmi, preslavizmi, možda će se vidjeti u kojim je rukopisima više ohridskih, odnosno preslavskih leksema, premda se to ne mora odnositi na cijeli rukopis, nego na pojedine knjige, odnosno prijevode. Provedeno istraživanje nam dopušta neke konstatacije: pojedini se leksemi pojavljuju i u jednom i u drugom obliku, tj. i kao ohridizmi i kao preslavizmi: velii i velikь, životь i žiznь, žitie, žrьtva i trêba, tьkmo i tьčiju, a drugi samo kao ohridizmi, npr radi, a dêlê nije potvrđeno, drьkolь, a žrьdъ nije potvrđeno, košula, a sračica nije potvrđeno. Ohridizmi su u našim tekstovima ne samo oni iz prvobitnoga slavenskoga sloja, tzv. pervičnaja leksika (Lьvov): blagodêtь, velii, dreselь, drьkolь, olêi, radi, svêdêtelьstvo, studenьcь, sьnьmь, tьkmo, hramina, šui, nego su posvjedočeni i oni koji pripadaju drugom južnoslavenskom sloju (Despodova): bagrênica, vlêsti, gornica, grobь, gumьno, edinočedь, maslo, naznamenati, košula, pisanie, pitati, piĉa, skoro, spytь, hula. Leksemi koji pripadaju prvobitnomu slavenskom sloju, kao i moravizmi potvrđeni u hrvatskoglagoljskim i makedonskim tekstovima svjedoče o njihovom zajedničkom ćirilometodskom izvorištu, dok oni iz mlađega južnoslavenskoga sloja najbolje svjedoče o dugotrajnim vezama hrvatskih glagoljaša s jugoistokom, odnosno makedonskom ćirilometodskom tradicijom. Većinom se pojavljuju u biblijskim tekstovima, odnosno starim tradiranim tekstovima. Od nekih se korijena razvila veća semantička skupina, odnosno gnijezdo, npr. svêdê- hul- dresel-. Pojedini se ohridizmi pojavljuju učestalo, odnosno oni su uobičajeni u našim rukopisima, npr. vlêsti, pisanie, radi, skoro, dok su drugi rijetki: npr. gornica, nauĉati. Katkad se dvije različite inačice pojavljuju gotovo podjednako često, npr. edro i skoro. Premda je gotovo nemoguće zaključiti u kojim se rukopisima češće pojavljuju ohridizmi, jer se neki među njima nalaze u većini naših rukopisa, možemo zaključiti da se uglavnom pojavljuju u Fraščićevu psaltiru, Brevijaru Vida Omišljanina i Oxfordskom zborniku. O tome da su Brevijar Vida Omišljanina i Fraščićev psaltir imali stare predloške vezane za makedonsko-bugarsko područje potvrđuju i primjeri protobugarizama: čvančii, hlebčii, knigočiê, krьmčii, pisьčii, koji su najčešći u Brevijaru Vida Omišljanina, a neki su među njima jedino tamo potvrđeni: čvančii, kr'mčii, pis'čie. Iz svega se može zaključiti, da i u makedonskim tekstovima, premda čuvaju ćirilometodsku tradiciju, ima mlađih jezičnih karakteristika i prepletanja s preslavskim tekstovima, a sve se to odrazilo u hrvatskoglagoljskim tekstovima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
090-0900998-0995 - Gramatika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (Milan Mihaljević, )

Ustanove
Staroslavenski institut , Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Marinka Šimić, (112816)