engleski

The Politics of Gender in Virginia Woolf's To the Lighthouse and James Joyce's A Portrait of the Artist as a Young Man

U članku se raspravlja o načinu na koji se ideologematika formulirana u tradicionalnome i umjetničkome Bildungsromanu ogleda u romanima Portret umjetnika u mladosti Jamesa Joycea i Ka svjetioniku Virginije Woolf, prvenstveno u svjetlu odnosa između odrastanja (spoznaje vlastitog mjesta u svijetu) i roda. Polazišna teza rada je da je Bildungsroman po samoj svojoj definiciji žanr koji se bavi postajanjem muškarcem u svijetu. Stoga žena iz njega biva automatski isključena, pa bila ona i kreativni umjetnik poput Lily Briscoe. Stoga Put ka svjetioniku, iako predominantno ženski roman, proces odrastanja može prikazati samo kroz odnos oca i sina. Jamesova inicijacija u svijet muškosti simbolički je prikazana kao plovidba k svjetioniku. I Stephen, junak Portreta, ostvaruje samospoznaju na kraju romana, također simboliziranu metaforom putovanja. Ali za razliku od Jamesa, Stephen ne teži afirmaciji unutar kodificiranoga sustava rodnih uloga ; on teži izvornoj definiciji sebstva, onoj umjetničke provenijencije. Njegova spoznaja umjetničke vokacije u skladu je s kultom umjetnosti na «prijelazu stoljeća». Oba ova romana završavaju trenutkom umjetničke samospoznaje i po tome su slični. No umjetničku vokaciju Lily Briscoe podriva činjenica da ona ne redefinira dinamiku njezinoga odnosa sa svijetom. Njezina kreativnost je osobna, solipsistička i ona može svoje slike zamisliti jedino na tavanu, odbačene ili uništene. Lily zato nije stigla do simboličkoga svjetionika ; ona je ostala na obali, njezin talent zatomljen značenjskim praksama viktorijanskog sustava vrijednosti («Žene ne znaju pisati, žene ne znaju slikati») koji metafizički prostor umjetničke kreacije vidi isključivo kao muški.

Bildungsroman; gender politics

nije evidentirano