hrvatski

Intraduralni tumori slabinskog vertebralnog kanala primarno konzervativno liječeni kao spondilodegenerativna bolest

Cilj: prikaz bolesnika liječenih fizikalnim liječenjem primarno zbog lumboishijalgije uzrokovane isključivo osteodegenerativnim bolestima slabinske kralješnice (uski vertebralni kanal, prolaps i.v. diska i dr.), u kojih je potom neočekivano dokazan intraduralni tumor u slabinskom vertebralnom kanalu. Metoda: retrospektivni prikaz liječenih bolesnika. Od naročita zanimanja su vremenske latencije od pojave simptoma do postavljanja dijagnoze, tj. koliko dugo je trajala (“nekorisna”) fizikalna th. Rezultati: u 10 bolesnika u 2-godišnjem razdoblju dokazali smo intraduralne tumore u vertebralnom kanalu koje smo neurokirurški operirali preko dekompresijske laminektomije i ablacije tumora. Najčešće su se tumori javljali u razini LIV/V. Poslijeoperacijski oporavak neurološkog deficita (radikularan, medularan) je bio dobar. U jednog bolesnika tumor je bio maligni (neuroblastoma), a u jednog se je radilo o aksijalnoj likvorskoj metastazi meduloblastoma (temeljem čega je tumor stražnje jame tek bio otkriven). U dvije bolesnice uzrok je bio intramedularni tumor. Zaključak: odgovornost za kašnjenje u postavljanju ispravne dijagnoze je velika, osobito za bolesnike koji još dan - danas dolaze na neurokiruršku operaciju u hitnoj službi s potpunim poprečnim sindrom (paraplegijom i dr.) leđne moždine (conus medullaris) i/ili ako je tumor zloćudni. U svakog bolesnika s dugotrajnom, terapijski rezistentnom lumboishijalgijom (provedeno mirovanje, analgoreumatika, fizikalno liječenje) s i bez progredirajućih neuroloških deficita, pred nastavak konzervativne th. (fizikalnog liječenja) treba misliti i o mogućnosti postojanja tumora vertebralnog kanala. Načiniti barem EMG donjih udova i MRI slabinske kralješnice s osvrtom i na torakolumbalni prijelaz (conus medullaris).

vertebralni kanal; tumori; spondilodegenerativna bolest

nije evidentirano