hrvatski

Mogućnosti multimedijskog zapisa VGJ [Vrednota Govornog Jezika] pri određivanju govornog zdravstvenog statusa

I dok u svijetu postoji klinička fonetika, u Hrvatskoj nema mnogo fonetičara zaposlenih u medicinsoj praksi niti je ona primjereno prepoznata u domaćoj zdravstvenoj nomenklaturi iako su doprinosi Zagrebačke fonetske škole poznati u nizu primjena terapije i dijagnostike govora. U radu se, kroz spoznaje dvoje, u Hrvatskoj diplomiranih, fonetičara-informatičara, od kojih jedan radi već niz godina kao fonetičar u fonijatrijskoj praksi našeg najvećeg kliničkog bolničkog centra, a drugi u informacijskom području te eksperta u području terapije pokretom, zalažući se za šire društveno i pravodobno usvajanje semantičkog udruživog reprezentiranja med. podataka, nastoji prikazati potreba za (većim dijelom) tek predstojećom metodologijom koja proizlazi iz spoja suvremene kliničke fonetike, terapije i dijagnostike pokreta i suvremenih mogućnosti informacijske multimedije, potrebnim pri uspostavljanju integralno i udruživo strukturiranog zdravstvenog zapisa u dijelu koji se odnosi na problematiku zapisa govorne patologije. Rješavanje govorne patologije sve se više prepoznaje u suvremenim društvima kao ključnom sastavnicom zdravstvene kvalitete života, često i egzistencijalnim radnim uvjetom pojedinca u nizu njegovih radnih i životnih okružja. Pravodobna uspostava potrebne metodologije kao sustava različitih metoda kojima se u radu valoriziraju opseg i razlozi nadopune s drugima, primjenjiva je i u mnogim drugim zdravstvenim područjima i budućoj medicinskoj praksi koja koristi audio i video zapise, a koja bi, umjesto betoniranja u izoliranim i nepovezivo strukturiranim informatičkim zapisima težila ka normama međunarodne interoperabilnosti podataka (terminološko-ontologijski doprinos, procjena obuhvatnosti i istoznalčnosti parametarskih opisa, multimedijski zapis i anotacija digitalnih streaming – audio i video nalaza, mogućnosti i kvaliteta udaljenog pristupa, potrebno vrijeme za obrazovanje kadrova, itd.). Uz potrebno ujednačavanje izmjera pohrana i ponovno pronalažanje audioloških i fonijatrijskih zapisa trebali bi postati sastavni dio jednog budućeg i sveobuhvatnog Zdravstvenog zapisa (HCR-a). Njihovo pohranjivanje racionalno je planirati u sklopu nabavke uređaja za digitalnu pohranu podataka na nivou bolnica a ne pojedinih struka, u sklopu lokalnih "oblaka". Potreba za razumijevanjem Vrednota Govornog Jezika Petra Guberine koje se u suvremenoj semantičkoj multimediji u svijetu ponovo "otkriva", dobro prezentira razvoj prozodijske notacije kroz povijest pa do aktualnih preporuka W3C-a u sklopu SSML-a uz uočavanje u kojoj je mjeri i to još nedostatno za potpuni parametarski zapis prozodijske patologije. Stoga budući Elektronski zdravstveni zapis treba ukazivati na poveznice gdje su pohranjene ili sadržavati i digitalni, odnosno audio-video zapis kojega procjenjuje izvježbani fonetičar i suradne struke.

VGJ; vrednote govornog jezika

nije evidentirano