hrvatski

Uporaba afekcijskih potencijala u svrhu habitualizacije stranojezičnih kompetencija u sklopu nastave stranoga jezika na visokoškolskim stučnim ustanovama

U današnje vrijeme kada mobilnost studenata, a time i ovladavanje stranim jezikom, postaje jedan od prioriteta visokoškolskih ustanova, nameće se pitanje što o važnosti i koncepciji nastave stranoga jezika misle i sami studenti. U prilogu se polazeći od rezultata anketnog upitnika o stavu studenata Veleučilišta u Varaždinu u vezi organizacije i sadržaja nastave stranoga jezika na toj visokoškolskoj stručnoj ustanovi razmatraju glotodidaktičke strategije uspostave što primjerenijeg pristupa nastavi stranoga jezika namijenjene stručnom kadru koji se educira na ustanovi. Na temelju rezultata ankete ustanovljuje se da stav studentske populacije spram učenja stranoga jezika divergira s obzirom na pojedine studentske smjerove, što iziskuje prilagodbu nastave različitim smjerovima. U tu se svrhu najprimjerenije čini da se afekcijski potencijali koje studenti uključivanjem u nastavu donose sa sobom uzmu kao polazište odakle je nastavu stranoga jezika moguće izgraditi kao niz intrinzično motiviranih intersubjektivnih činova stranojezične prakse. Pritom neposredni povod takvom pristupu leži u ostvarenju što dublje sežuće habitualizacije stranojezičnih kompetencija unutar diskursa nastave stranoga jezika kako bi studenti na temelju toga navedene kompetencije mogli ispreplesti s diskursom vlastita životnog svijeta u svrhu stjecanja što šireg spektra stručnih znanja i sposobnosti.

habitualizacija; intersubjektivni činovi; nastava stranih jezika; stranojezična praksa; životni svijet

nije evidentirano