hrvatski

Radon u špiljama Hrvatske - doze koju prime zaposlenici i posjetitelji

Koncentracija radona u špiljama Hrvatske mjeri se od 2004. godine detektorima nuklearnih tragova LR- 115 tip II. Detektori se postavljaju tijekom speleoloških istraživanja kojima se istražuju fizikalna i kemijska svojstva krškog podzemlja i dosad su izmjerene vrijednosti radona u 20-tak špilja Velebita i Žumberačkog gorja. U dubokim jamama na Velebitu najviša koncentracija izmjerena je u Lubuškoj jami (3, 8 kBq m^-3) na 260 metara dubine dok je na Žumberačkom gorju ona izmjerena u špilji Dolača (21, 8 kBq m^-3) 250 metara od ulaza u ljetnom periodu. Pored toga, napravljen je i monitoring radona u Đurovića špilji koja se nalazi je u blizini kontrolnog tornja zračne luke Dubrovnik, točno ispod stajne zrakoplovne piste što je čini interesantnom za turistički obilazak. Detektori su izlagani u kasnu jesen 2008. te proljeće i ljeto 2009. godine i u tom vremenu izlaganja dobivene su srednje koncentracije radona: 9, 5, 17, 9 i 25, 0 kBq m^-3, redom kako slijedi. Maksimalna efektivna doza od radona i njegovih kratkoživućih potomaka koju prima njen posjetitelj tijekom ljeta, za vrijeme polusatnog obilaska, iznosi 30, 6 μSv. S obzirom na preporučenu maksimalnu godišnju dozu od 20 mSv za radna mjesta i srednju brzinu doze u špilji od 44 μSv/h, zaposlenici koji dio radnog vremena provode u njoj (turistički vodiči) trebaju ograničiti svoj boravak unutar špilje na 454 sata godišnje. U tijeku je i dvogodišnji monitoring radona u špilji Manita peć koja se nalazi u sklopu NP Paklenica i uređena je za turistički obilazak. Preliminarni rezultati za ljeto 2010. pokazuju da je razina radona u špilji oko 1, 0 kBq m^-3 što, uz procijenjeni ravnotežni faktor od 0, 4, daje efektivnu dozu od 3, 2 μSv za vrijeme jednosatnog obilaska.

radon u špiljama ; detektori nuklearnih tragova LR-115 II ; efektivna doza

nije evidentirano