hrvatski

Tvorbeni elementi prostornih identiteta u Dalmaciji (Južnoj Hrvatskoj)

Tradicionalna ili historijsko-geografska regija, odnosno cjelina koja postoji u kolektivnoj svijesti ljudi (vernakularna regija), je jedan od brojnih koncepata u proučavanju regija. Izgrađena je na kolektivnoj svijesti o zajedničkoj prošlosti, teritoriju i podrijetlu, a glavni element zajedništva je geografsko ime regije (horonim). S obzirom na česte povijesne političko- geografske mijene regionalna pripadnost na prostoru Hrvatske definira se prema tradicionalnim shvaćanjima prema kojima se hrvatski teritorij dijeli na nekoliko većih historijskih regija (Dalmacija, Slavonija, Istra i dr.) koje su se dugo razvijale u okvirima različitih europskih državnih zajednica. U tradicionalnim društveno-geografskim okolnostima prostor Južne Hrvatske je percipiran kao regija Dalmacija. Posljednja političko-geografska prostorna jedinica koja je postojala de iure i imala ime Dalmacija je istoimena kraljevina za vrijeme tzv. druge austrijske uprave (1813.- 1918.). Od 1918. više ne postoji upravno- teritorijalna jedinica koja nosi to ime. Međutim, iako horonim Dalmacija prestaje de jure postojati kao ime u službenoj upravno-teritorijalnoj organizaciji Hrvatske, ostaje percepcija prostora regije Dalmacije koja, uz određene iznimke (npr. prostor Boke kotorske koji je izdvojen i pripojen Crnoj Gori te otok Rab koji je pridružen Sjevernom hrvatskom primorju), egzistira uglavnom u okvirima nekadašnje teritorijalne jedinice u okvirima Austro-Ugarske. Takva perceptivna regija dobrim se dijelom poklapa i sa suvremenim teritorijalnim županijskim ustrojem Hrvatske po kojem je navedeni prostor ustrojen u četiri manje teritorijalne jedinice (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko- dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija). Međutim, navedene županije teritorijalno ne odgovaraju u potpunosti nekadašnjem teritorijalnom obuhvatu Kraljevine Dalmacije. Prostor Južne Hrvatske u suvremenim gospodarskim vezama nema prostornu cjelovitost već je pod utjecajem nekoliko funkcionalno istaknutih središnjih gradova, među kojima su posebice istaknuti Split i Zadar, a u manjoj mjeri Šibenik i Dubrovnik. Naime, u trenutku osnivanja županija u prostoru Južne Hrvatske respektirano je značenje regionalnih središta, a nije primijenjen makroregionalni koncept (kao što je to, primjerice, bio slučaj kod organiziranja Zajednice općina Split) koji više nije bio održiv jer nije bio utemeljen na stvarnim potrebama pojedinih dijelova splitske makroregije, nije uvažavao potencijale Zadra kao mogućega makroregionalnog središta (koje bi okupljalo područje sjeverne Dalmacije, dijelove Like i Krbavu), niti je bio opravdan s gospodarskog gledišta. Budući da regija uključuje odnose između određenog prostora i društvenih skupina, koje su nositelji kolektivne identifikacije, cilj doktorske disertacije bio je analizirati povijesno- geografske mijene prostornog obuhvata Dalmacije te prostornu identifikaciju stanovništva Južne Hrvatske. U radu je korišteno nekoliko metoda istraživanja. S obzirom da je prostor historijsko- geografske regije Dalmacije složen tip regije koji je nastao kao posljedica tradicijskih, političko- upravnih i kulturalnih čimbenika, a koji su ujedno i gradbeni elementi kolektivne identifikacije, istraživanje se najvećim dijelom odnosilo na proučavanje historijsko-geografskih procesa. Pri tome je obuhvaćena dinamika pulsiranja prostornog obuhvata historijsko-geografske regije kao bitnog konstrukta u regionalnoj identifikaciji. Uz prostornost historijsko-geografske regije Dalmacije koja je uglavnom definirana različitim političkim upravama tijekom prošlosti u doktorskoj disertaciji razmatrano je i korištenje horonima Dalmacija s obzirom na teritorij koji imenuje, ali i izvedenice (etnik i ktetik) koje se koriste u različitim prigodama. Horonim Dalmacija istraživan je u tradicijskim i suvremenim shvaćanjima, ali i u okvirima političke semiotike, osobito na kartografskim prikazima. Uz stare karte kao nezaobilazan izvor za proučavanje teritorijalnog pulsiranja historijsko-geografske regije Dalmacije kao mediji isčitavanja dalmatinske identifikacije korišteni su različiti izvori poput stranih leksikografskih i putopisnih djela kao svjedočanstava različitih kulturnih zajednica o prostoru te hrvatske regije. Da bi se utvrdila suvremena identifikacija stanovništva historijsko-geografske regije Dalmacije provedeno je anketno istraživanje, a kao medij isčitavanja regionalne identifikacije korištena je i analiza ulične nomenklature većih južnohrvatskih gradova. Na taj način, uz izjašnjavanje samih pripadnika o prostornoj identifikaciji, istraživanjem je obuhvaćen i jedan od izvora gradnje identiteta tj. legitimirajući identitet koji je produkt vladajućih društvenih institucija. U cilju utvrđivanja suvremene regionalne identifikacije provedeno je anketno istraživanje kojim je obuhvaćeno stanovništvo na prostoru nekadašnje tzv. austrijske Dalmacije s naglaskom na pogranična područja koja danas jednim djelom pripadaju susjednoj državi Crnoj Gori (Boka kotorska) i na područjima koja prema županijskom ustroju Hrvatske uključuju dijelove teritorija drugih regija Hrvatske tj. Like (Općina Gračac), ali i teritoriji koji prema županijskom ustroju nisu uključeni u dalmatinske županije, tj. prostor Općine Novalje i otok Rab. Anketni upitnik koji je proveden na prostoru novovjekovne historijsko- geografske regije Dalmacije na uzorku od N=1425 ispitanika sadržavao je skupinu pitanja o razinama prostorne identifikacije i tvorbenim elementima regionalne identifikacije te skupinu pitanja o cirkulacijama stanovnika regije. Rezultati anketnog istraživanja ukazali su na određene poteškoće kod preciznijeg definiranja gradbenih elemenata dalmatinske identifikacije, ali i na postupno fragmentiranje novovjekovne historijsko- geografske regije. Naime, na temelju analize historijsko-geografskih procesa odnosno varijabli zajednički teritorij, prošlost i kultura definiran je model jezgra, domet i periferija formalnog tipa kulturalne regije, dok je na temelju rezultata anketnog istraživanja tj. percepciji pripadnika regije definiran model jezgra, domet i periferija vernakularnog tipa kulturalne regije. Usporedba rezultata navedenih modela ukazala je na promjene u prostornom obuhvatu jezgre, dometa i periferije između dva kulturalna tipa regije osobito u prostornom obuhvatu jezgri kulturalnog tipa regija. Tako jezgru vernakularnog tipa kulturalne regije čini otočni i priobalni pojas u zoni gravitacijskog utjecaja gradova Šibenika i Splita, dok se u zaobalju taj utjecaj odnosi samo na zaobalje Splita. Također, gravitacijske silnice Splita utjecale su i na pojas od Omiša do Opuzena čime je navedeno područje uključeno u jezgru regije. Na taj način došlo je do odstupanja u odnosu na jezgru formalnog tipa kulturalne regije budući da je time izuzeta zadarska regija kao dio jezgre vernakularnog tipa kulturalne regije. Uz navedeno anketno istraživanje provedena je anketa na ispitanicima (N=450) iz ostalih područja Hrvatske također s ciljem utvrđivanja dalmatinske identifikacije odnosno percepcije drugih o novovjekovnoj historijsko-geografskoj regiji Dalmaciji. Na temelju svih istraživanja očigledno je da su na oblikovanje dalmatinske identifikacije utjecaj imali historijsko-geografski procesi, ali i suvremeni funkcionalni prostorni odnosi u kombinaciji s prirodno-geografskim posebnostima prostora. Sukladno navedenom očito je da za južni dio Hrvatske ime Dalmacija nije potrebno, a nije ni moguće izbjegavati ili u potpunosti zamijenjivati nekim drugim geografskim imenom, ali valja jasno istaknuti da se ne radi o nikakvom posebnom političkom statusu te hrvatske regije, osobito ne o nekakvoj političkoj tvorevini koja bi negirala činjenicu da se radi o nedjeljivom i neraskidivom dijelu hrvatskoga državnog teritorija. Pri tome treba uvažavati činjenicu da se radi o vernakularnoj regiji koja se umnogome temelji na percepciji izgrađenoj na bogatoj kulturnoj baštini kao rezultatu kulturnih dodira i prožimanja na sjeveroistočnoj obali Jadrana. Dalmacija je višeslojno kulturno pročelje Hrvatske, koja kao primorska i pomorska zemlja upravo preko tog dijela svojeg teritorija ostvaruje višestruke društvene i gospodarske veze sa sredozemnim civilizacijskim krugom.

prostorna identifikacija; historijsko-geografska regija; horonim; vernakularna regija; Dalmacija; Hrvatska

nije evidentirano