hrvatski

U predvečerje rata: Položaj romskog stanovništva u Banovini Hrvatskoj u razdoblju od 1939. do 1941.

Istraživanje je temeljeno na analizi arhivskih izvora, periodike, te relevantne literature. U međuratnoj Jugoslaviji živjelo je prema službenim podacima oko 70 000 Roma, od toga je na području Banovine Hrvatske živjelo 14 879 Roma, koji su se većinom izjasnili kao pripadnici većinske (jugoslavenske) narodnosti i rimokatoličke vjeroispovijesti. Oni su većinom bili mlađe dobi, neobrazovani i živjeli na ruralnim područjima. Državne vlasti su prema njima odnosile kao prema „nepriznatoj“ („neslužbenoj“) manjinskoj skupini, pritom su zabilježeni slučajevi policijskog nasilja nad romskim stanovništvom. Romi su u Banovini Hrvatskoj bili u marginalnom i lošem gospodarskom, kulturnom i političkom položaju kao i oni u drugim banovinama. Seosko i gradsko stanovništvo većinom je percipiralo Rome kao lopove, varalice, širitelje zaraze, otimače djece i besposličare što je utjecalo na nasilne postupke prema Romima u kojima su oni nasilno pretučeni i zlostavljani, te prognani iz domova. Položaj Roma u Banovini Hrvatskoj bio je najsličniji onom u Mađarskoj i Slovačkoj, gdje se donošenjem određenih odredbi nastojalo ograničiti i kontrolirati Rome, te ih prisiliti na stalno naseljavanje. U usporedbi položaja romskog sa židovskim stanovništvom u Banovini Hrvatskoj postojale su određene sličnosti (manjinsko stanovništvo) i razlike (društveni, gospodarski i politički položaj). Rasističke i eugeničke teze nisu bile posebno izražene u Banovini Hrvatskoj, a manji dio znanstvenika zagovarao je primjenu određenih eugeničkih metoda s ciljem unapređenja društva.

Banovina Hrvatska; Romi; povijest; Drugi svjetski rat; manjine

nije evidentirano