hrvatski

Ispitivanja toksičnosti fumonizina B1

Fumonizini su skupina ne tako davno karakteriziranih mikotoksina stvorenih od pojednih plijesni Fusarium vrsta, od kojih su najvažnije F. moniliforme i F. proliferatum, zbog toga što često inficiraju kulture žitarica diljem svijeta. Među fumonizinima je fumonizin B1 (FB1) nejčešće zastupljen u prirodno kontaminiranoj hrani i krmivima. FB1 uzrokuje široki spektar toksičnih učinaka, uključujući nefrotoksičnost i karcinom jetre u štakora, leukoencefalomalaciju u konja i plućni edem u svinja. Također se statistički povezuje s visokom incidencijom karcinoma jednjaka u nekim regijama Južne Afrike, a smatra se da može imati ulogu i u promociji primarnog karcinoma jetre u nekim endemskim regijama Kine. Predloženi mehanizam toksičnosti jest da je FB1 snažni inhibitor sfingozin i sfinganin N-aciltransferaze (ceramid sintaze), ključnog enzima u metabolizmu sfingolipida. U našim istraživanjima sipitivali smo citotoksične učinke kratkotrajne izloženosti (5, 24 i 48 sati) fumonizinu B1 u niskim koncentracijama (0.1, 0.2, 0.3 i 1.0 M) na staničnoj kulturi kunićjeg bubrega (RK 13). Osim toga evaluirana su obilježja supkronične toksikoze u šaranskoj mlađi (Cyprinus carpio L.) koji su bili izloženi koncentracijama FB1 od 0.5mg/kg i 5 mg/kg u trajanju od 42 dana putem balansirane dijete. In vitro ispitivanje vijabilnosti RK 13 stanica metodom isključenja tripan lavilom pokazuje o dozi i vremenu ovisnu osjetljivost na Fb1. Stanična vijabilnost značajno pada od 87 % u kontrolnoj skupini na 63 % u skupini izloženoj 1.0 M Fb1 kroz 48 sati. Stanice tretirane s Fb1 u svim ispitivanim vremenima izlaganja, razvile su morfološka obilježje koja odgovaraju apoptozi, ali nisu pokazala znakove DNA fragmentacije metodom agaroza gel elektoforeze. genotoksičnost FB1 ispitana je mikronukleus testom. FB1 snažno inducira pojavu mikronukleus formacija u zavisnosti o vremenu i dozi. Usoređujući s netretiranom kontrolnom skupinom (14 mikronukleusa na 1000 binuklearnih stanica), skupina izložena 0.5 M FB1 u vremenu 48 sati pokazala je 49 mikronuleusana 1000 binuklearnih stanica. Pokusom in vivo izvedenim na modelu šaranske mlađi dokazan je manji prprast prosječne tjelesne mase u tretiranim grupama, zajedno s višom incidencijom zarazne dermatološke lezije Erythrodermatitis cyprini, koju je izazvala infekcija s Aeromonas salmonicida subsp. nova, u skupini tretiranoj s 0.5 mg/kg FB1. Ne postoji razlika u preživljavanju između FB1 tretiranih skupina i kontrolne skupine šarana. Nekoliko hematoloških parametara (broj eritrocita, broj trombocita) i biokemijskih serumskih koncentracija (kreatinin, ukupni bilirubin) i aktivnost (AST, ALT) bili su povišeni u skupini tretiranoj s 5 mg/kg u odnosu na skupinu koja je primila 0.5 mg/kg FB1 i kontrolu. Patohistološki dio pokusa ukazao je na statistički značajno povećanje indeksa apoptoze tretiranih skupina u odnosu na kontrolne skupine tkiva bubrega i jetre. In vitro rezultati izlaganja FB1 potvrđuju općenitu toksičnost ove supstancije u malim dozama na određenu staničnu kulturu (RK 13) metodom isključenja tripan plavilom i morfološki determiniranim indeksom apoptoze. Mikronukleus test izveden je na ovoj vrsti stanica u datim koncentracijama dokazuje, po literaturi inače prilično kontradiktornu genotoksičnost FB1. In vivo rezultati indiciraju da dugotrajno dijetno izlaganje fumonizinu B1 u koncentracijama 0.5 i 5.0 mg/kg nije letalno za šaransku mlađ, ali može dovesti do pada prirasta tjelesne mase, te organske disfunkcije uz smanjeni imunitet. Ovi rezultati također dokazuju da su primarni ciljni organi u trovanju s FB1 u šarana, bubrezi i jetra.

fumonizin B1; stanična kultura kunićjih bubrega; Cyprinus carpio; apoptoza; mikronukleus test

nije evidentirano