hrvatski

Epigrami Rajmunda Kunića: tradicija teksta i problemi interpretacije

Rajmund Kunić (1719-1794), jedan od najvažnijih pjesnika i prevoditelja hrvatskoga latinizma 18. st., ostavio je iza sebe obiman književni opus u koji ulaze latinske elegije, epigrami, carmina, hendekasilabi, poslanice, parafraze, govori, prijevodi s talijanskoga te prijevod Ilijade, epigrama Planudove antologije, Teokrita i drugih autora s grčkoga. Središnja su tema disertacije njegovi epigrami, kojih je sačuvano više od tri i pol tisuće, a obuhvaćaju preko 20400 latinskih stihova. Pojedinačni su bili objavljivani u tridesetak talijanskih publikacija još za Kunićeva života, a u većem broju u dva izdanja nakon njegove smrti: parmskom 1803. i dubrovačkom 1827. U prvome poglavlju znatnija se pozornost daje rukopisnoj tradiciji teksta koja se odvijala u Dubrovniku u prvoj polovini 19. st.: filološka recenzija četrnaest autografa i dvadeset šest prijepisa govori o iznimnom zanimanju koje su dubrovački kulturni pregaoci gajili prema Kunićevu epigramatskom stvaralaštvu i naporima koje su ulagali u njegovo očuvanje. Kulminaciju toga rada čini prijepis Rafa Radelje (danas rkp. 1156 u Arhivu Male braće u Dubrovniku), koji je zbog svoje sustavnosti i broja epigrama koje sadrži (prema novom izračunu, 3557 originalnih Kunićevih epigrama) odabran kao predložak izdanju epigrama donesenu u prilogu disertacije. U drugome poglavlju daje se prikaz Kunićeva života i stvaralaštva u ostalim žanrovima, a u trećem, nakon pregleda antičke tradicije žanra epigrama, obrađuju se epigrami prema podjeli prisutnoj u Radeljinom prijepisu: nabožni, zavjetni, moralni, nadgrobni i žalobni, epigrami Lidi i raznoliki ; za četvrto poglavlje ostavljeni su najbrojniji, epigrami satiričke i šaljive intonacije. Aspekt kojemu se u radu poklanja posebna pažnja jesu osobine teksta epigrama koje usmjeruju interpretaciju a posljedica su složene rukopisne i tiskane predaje, odnosno ne proizlaze samo iz autorovih zahvata nego i iz postupaka prepisivača i priređivača. U prilogu radu, uz izdanje epigrama (koje obuhvaća 735 str.) i napomenu koja mu prethodi, donesene su i ilustracije važnijih rukopisa (13 str.) te kazalo epigrama prema početnome stihu (52 str.).

Rajmund Kunić; latinski epigram; novolatinska književnost osamnaestog stoljeća; tradicija teksta; interpretacija; satirički epigram

nije evidentirano