nije evidentirano

Az Irgalmas Szűzanyaoltárkép a zárai Szent Ferenc-templomból

U franjevačkoj crkvi sv. Frane u Zadru čuva se slika venecijanskog ranorenesansnog slikara Lazzara Bastianija koja se časti pod imenom Gospe od Milosti (Ara Coeli). Ime Lazzara Bastianija kao mogućeg autora slike prvi je spomenuo G. Sabalich (1906., 1913.). Sliku drže Bastianijevim radom G. Fiocco i A. Venturi (1915.) te A. Dudan (1921.), a I. Petricioli (1980.) prvi stilskom analizom dokazuje Bastianijevo autorstvo. Godine 1994. sam slijedeći Cecchelijevu identifikaciju pape Siksta IV pokušala prepoznati pojedine povijesne likove na slici. Tada sam kraljicu nasuprot papi identificirala kao mletačku plemkinju i ciparsku kraljicu Catarinu Cornaro, a u vladaru odjevenom u kraljevski ogrtač s krznom od hermelina i s krunom na bujnoj svijetloj kosi sam prepoznala ugarskog-hrvatsko kralja Matijaša Korvina. Bila sam mišljenja da je ova osebujna slika s galerijom uglednih povijesnih likova ex-voto koji odražava povijesnu situaciju kada je prostor između Save, Jadranskog mora i zapadnog Balkana bio osobito ugrožen turskim osvajanjima. Zbog specifične ikonografije Ivan Kukuljević Sakcinski (1858.) držao je da slika predstavlja simboličan prikaz Ecclesie militans i Ecclesiae triumphans, a njegov su stav prihvatili Sabalich i Dudan. Za R. Tomića (2006.) na slici je „krajolik iz zaleđa Venecije, kojega transponirana i svedena na konvencije, Bastiani prikazuje na sličan način i na drugim djelima.“ Ostaje otvoreno pitanje je li crkva u pozadini konkretno svetište, ili „metafora“ crkve na zemlji? Zbog prikaza Bogorodice koja plaštem štiti Praga ju je držao prikazom Mater misericordiae, Majke sviju. U XIV. i XV. stoljeću ikonografski prikaz vizije Bogorodice s Djetetom na nebeskom prijestolju povezivao se s vizijom Augustinske Sibile (Ara Coeli), kao i sa štovanjem Bezgrešnog začeća i Marije kao Žene iz Apokalipse. Zadarska slika je nastala u jeku kampanje pape Siksta IV za priznanje franjevačke imakulističke interpretacije. Prepoznavanje specifične kombinacije marijanskih sadržaja govorilo bi u prilog dataciji slike oko 1480. godine. Ispravna rekonstrukcija narudžbe i povijesnog konteksta nastanka djela, s kojima valja pokušati povezati portrete nije jednostavan zadatak. S obzirom na brojne povijesne ličnosti zabilježene na slici, pitamo se je li slika imala zadatak komemorirati neki konkretni povijesni događaj? Nadalje, je li slika odraz učestalih turskih napada na zadarski teritorij tijekom osmog desetljeća (1475., 1478., 1481.). Slika je nastala u jeku protuturskog rata u koji su uključeni papa Siksto IV i Matijaš Korvin. Je li to razlogom uključivanja lika ugarsko-hrvatskog vladara na sliku? Postavlja se pitanje je li kraljica na slici nasuprot pape ugarsko-hrvatska kraljica, Matijaševa supruga, Beatrice Aragonska? Spomenimo da trojica zadarskih historičara V. Lago ( 1869.), C. F. Bianchi (1888.) i A. Benvenuti (1944.) pišu da se Beatrice d'Aragona 8. listopada 1474. iskrcala u Zadru, putujući iz Puglie za Ugarsku. Dana 15. rujna 1474. Bernardin Frankopan bio je u Napulju kao Matijašev predstavnik na njenom vjenčanju. Znamo da je Beatrice za Ugarsku putovala početkom listopada 1476. Ima li smisla na slici tražiti Matijaševog političkog partnera Bernardina Frankopana i njegovu suprugu, Luisu di Aragona, Beatricinu rodicu? Među otvorenim pitanjima je i ono ima li među portretiranima Zadrana te je li na slici zabilježen lik naručitelja? Valja se nadati da će buduća istraživanja omogućiti cjelovitiju interpretaciju zadarske slike u njezinom teološkom i povijesnom kontekstu.

Lazzaro Bastiani, Zára, Szent Ferenc-templom, Szűzanyaoltárkép

nije evidentirano