hrvatski

Usporedba sevofluranske anestezije i TIVA-e s obzirom na hemodinamske i biokemijske pokazatelje funkcije srca nakon velikih abdominalnih operacija

Kirurški bolesnici podvrgnuti abdominalnim operacijama zbog kolorektalnog karcinoma su uglavnom bolesnici starije životne dobi, često sa značajnim kardijalnim komorbiditetom. Poslijeoperacijski pobol i smrtnost se u tih bolesnika, usprkos napretku i kirurgije i anestezije, u zadnjem desetljeću nisu značajnije promijenili. Klinička istraživanja prekondicionirajućeg učinka inhalacijskih anestetika na funkciju srca, osobito sevoflurana, pokazala su ohrabrujuće rezultate u skupini kardiokirurških bolesnika. Temeljem tih spoznaja, ovo istraživanje je provedeno s ciljem izučavanja utjecaja sevofluranske anestezije na ishemijske događaje i funkciju srca u perioperacijskom razdoblju velikih abdominalnih operacija. Istraživanje je provedeno na 80 bolesnika podvrgnutih planiranoj operaciji resekcije crijeva zbog kolorektalnog karcinoma, od kojih su 42 bolesnika anestezirana balansiranom anestezijom sa sevofluranom, a 38 bolesnika TIVA-om. Istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstva Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” i Etičkog povjerenstva Medicinskog fakulteta u Zagrebu a ispitanici su na njega dali pismeni pristanak. Testiranje numeričkih varijabli je pokazalo da većina varijabli nije bila normalno raspodijeljena pa su stoga kvalitativni podaci analizirani Fisherovim i Hi kvadrat testom, a kvantitativni neparametrijskim Mann-Whitney testom. Među ispitanicima istraživanih skupina nije bilo statistički značajne razlike u odnosu na dob, spol i index kardijalnog rizika. Praćeni su Troponin I i CKMb kao biokemijski pokazatelji ishemije i/ili nekroze miokarda, indeksirana vrijednost minutnog volumena srca (CI) i indeksirana vrijednost kontraktilne funkcije srca (CFI) kao hemodinamski pokazatelji i BNP (natriuretski peptid mozga) kao biokemijski pokazatelj funkcije srca. Također se pratio HSP 70 kao nespecifični pokazatelj stanične prilagodbe na stres i jedan od posrednika procesa prekondicioniranja. Ishod liječenja je prosuđivan temeljem duljine boravka u JIL-u i u bolnici i temeljem bolničke smrtnosti. Među ispitanicima istraživanih skupina nije bilo statistički značajne razlike u razini Troponina I i CKMb tijekom perioperacijskog razdoblja. Ishemiju je tijekom cijelog istraživanog razdoblja imalo 7, 1 % ispitanika sevofluranske i 2, 6% ispitanika TIVA skupine. Najviše ispitanika je imalo ishemiju 4 sata nakon početka operacije. U odnosu na hemodinamske pokazatelje i BNP kao biokemijski pokazatelj funkcije srca, također nije bilo statistički značajne razlike među ispitanicima istraživanih skupina. U obje skupine je zabilježen porast BNP-a 24 sata nakon operacije u odnosu na početnu razinu. U obje skupine je zabilježen značajan, gotovo dvostruki porast razine HSP-a 70 24 sata nakon početka operacije u odnosu na početne vrijednosti, ali bez statistički značajne razlike među ispitanicima istraživanih skupina. To upućuje na zaključak da operacijski stres potiče sintezu HSP-a 70, a da izbor anestezije nema utjecaja na intenzitet njegove sinteze. U odnosu na duljinu boravka u JIL-u, duljinu boravka u bolnici i bolničku smrtnost također nije bilo statistički značajne razlike među ispitanicima istraživanih skupina. Rezultati ovog istraživanja upućuju da se kod bolesnika podvrgnutih abdominalnoj operaciji zbog kolorektalnog karcinoma nije očitovao prekondicionirajući učinak sevoflurana koji je pokazan kod kardiokirurških bolesnika. Nedostatak istraživanja je mali broj ispitanika u odnosu na vjerojatnost nepovoljnih kardijalnih događaja. Ipak, dobiveni rezultati mogu doprinijeti istraživanja fenomena prekondicioniranja u općih kirurških bolesnika, kod kojih se ovaj biološki mehanizam još nije izučavao, osobito kao dio budućih meta-analiza.

anestezija; kirurgija debelog crijeva; hemodinamika/minutni volumen srca; poslijeoperacijske komplikacije

nije evidentirano