hrvatski

Prozopografska crtica o zagrebačkom biskupu Stjepanu II. (1225. – 1247.)

U članku se analiziraju literatura i povijesna vrela o zagrebačkom biskupu Stjepanu II. (1225. – 1247.), obnovitelju Zagrebačke biskupije, osobi koja je na zagrebačku stolicu došla s mjesta kancelara kraljevske kancelarije. Stjepan II. bio je obrazovana osoba s titulom magistra, a držalo se da je obrazovanje stekao na nekom od europskih sveučilišta. Povijesni kontekst odnosno veze Ugarske i Francuske u njegovo vrijeme nametnule su mogućnost da je bio student pariškog sveučilišta. No, u radovima povjesničara s vremenom se pojavljuju nove, ničim potvrđene činjenice koje govore da je bio školovan u Parizu, na Sorboni gdje je boravio dvanaest godina na studiju teologije. Navedeni podaci sadrže u sebi čitav niz pogrešaka pa i anakronih međusobno povezanih činjenica. Njihovim propitivanjem kroz literaturu u radu se utvrđuje geneza grešaka i činjenica pogrešno pripisanih osobi Stjepana II., poglavito one koja se odnosi na mjesto školovanja. Pariz kao mjesto školovanja nije potvrđeno nikakvim povijesnim vrelom nego se uvuklo u historiografiju kao korupcija podataka iz Salonitanske povijesti koji se odnose na čazmanskog prepošta i kasnijeg splitskog nadbiskupa i kneza Hugrina i to preko Krčelićeve Povijesti Stolne crkve zagrebačke. Na kraju se iznosi pretpostavka da je možda Stjepan bio školovan i u Bologni, za što su argumenti uloga i značaj papinog legata a kasnijeg splitskog nadbiskupa Bernarda koju je imao na dvoru Arpadovića, kao i podizanje Zagrebačkog kaptola u vjerodostojno mjesto (locus credibilis). U ovakvom kontekstu može se pretpostaviti podrijetlo ili bliska rodbinska veza s Arpadovićima.

zagrebački biskup Stjepan II. (1225. – 1247.), historiografija

nije evidentirano