hrvatski

Arhitekt Lovro Perković

Istraživanje te analiza rada i djela Lovre Perkovića ukazuje na dva osnovna pristupa arhitektovog stvaralaštva: snažni inženjerski pečat autora, i kreativnost utemeljena na tradiciji kojom je kontekstualizirao funkcionalističku arhitekturu. Monografskom obradom i interpretacijom Perkovićeva opusa i aktivnog profesionalnog djelovanja u razdoblju od 1935. do 1981. godine, istaknula sam arhitektovu važnu ulogu u povijesti arhitekture druge polovice dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj, kao i značajan doprinos u formuliranju postavki u poslijeratnoj arhitekturi Dalmacije, i to prvenstveno u Splitu i Dubrovniku. Time je nadopunjena povijest hrvatske arhitekture sredine dvadesetog stoljeća, te je u cjelini obrađen i obuhvaćen ukupan Perkovićev stvaralački rad u kojem se autor prepoznaje i potvrđuje kao dosljedni predstavnik hrvatske suvremene arhitekture. Perkovićev osebujni opus svjedoči o svestranosti stvaralaštva i promišljanja moderne i suvremene arhitekture, u kojem mu je uspjelo pomiriti tradiciju i avangardu, umjetnost i tehnologiju, ekonomičnu racionalizaciju i estetiku, te individualnost i kolektivni osjećaj za društvo, kao bitne čimbenike u ostvarenju modernog društva i života. Lovro Perković je doista bio suvremen arhitekt koji je uvažavao značenje konteksta u arhitekturi i promišljao prostor kao svojevrsni estetski fenomen, te je kroz čitavo stvaralaštvo tražio kompromis između pitanja ekonomičnosti i estetike u arhitekturi, sagledavajući pri tome estetiku kao jedan, ali ne i jedini, isključivi aspekt arhitekture.

moderna arhitektura; funkcionalizam; mediteranska tradicija gradnje; urbanizam; avangarda; tehnologija i inženjerstvo

nije evidentirano