hrvatski

Postmoderno istraživanje u suvremenoj sociologiji

Autorica upućuje na aktualne transformacije u suvremenoj sociologiji, koje prikazuju postmodernizam kao teorijsku perspektivu bogatu epistemološkim i metodološkim postavkama koje je čine ključnima za oblikovanje empirijskih interesa za područje sociološke metodologije. Stoga se u ovoj teorijsko-metodološkoj studiji pristupnica obraća radovima suvremenih autora koji primjećuju da postmoderna misao otvara neka nova i važna društvena pitanja, koja se nalaze u središtu teorijskih i metodoloških rasprava. Ovdje je riječ o novom metodološkom konceptu, što je očito bilo impulsom da se autorica s time bavi, te objedini metodološko i istraživačko s obzirom na neku buduću perspektivu sociološke metodologije. Autorica ističe kako su strukturalne i institucionalne promjene suvremenoga društva izazov suvremenoj sociologiji i postojećim kategorijama, s obzirom na njihovu neadekvatnost u objašnjavanju dosad nepoznatih društvenih tendencija, situacija i trendova. Postmodernizam dovodi u pitanje „stare“ teorije i tradicionalne procedure sociologije tako što napušta potragu za „velikim istinama“, usmjerujući se prema razumijevanju kompleksnosti društvene stvarnosti, demistificira ortodoksnu tradiciju objektivnosti u korist povećane svjesnosti za vrijednosti, značenja i interpretacije, te dovodi u pitanje ulogu „klasične“ sociologije. Autorica upućuje, a na tragu aktualnih relevantnih spoznaja, na potrebu temeljne analize promjena tradicionalnih i metodoloških koncepata, koje stoje pod utjecajem postmodernističkih ideja. Stoga u tekstu utjecaj postmodernističkih koncepcija i razmatra u odnosu na (sociološku) istraživačku metodologiju. Naime, postaje očito da se principi postmodernoga istraživanja u radovima pojedinih autora pomiču u mainstream sociologije i postaju dio njihove prihvaćene sociološke – teorijske i istraživačke – prakse. Očito je da se sociolozi u novije vrijeme sve više bave širokim rasponom pitanja i problema suvremenoga društva, koje odlikuju postmoderne značajke kompleksnosti, neodređenosti, različitosti i jedinstvenosti. Suvremena sociologija bi u perspektivi nečega što tek dolazi mogla ponovno iskazala svoje kreativne i refleksivne napore u promišljanjima društvenih fenomena, a sociološka istraživanja u pokušajima predstavljanja suvremene društvene prakse, događajnosti, iznenadnosti, brzine promjene suvremenoga društva i drugih aspekata koji mogu biti nazvani postmodernizmom. Na taj način autorica pronalazi opravdanost utemeljenosti istraživanja postmodernizma te svojevrsnog „neuspjeha sociologije“ da pruži uvjerljiva objašnjenja suvremenih fenomena, brzinu promjena, pojavu novih situacija, trendove. Stoga se može utemeljeno reći da pristupnica ovom knjigom otvara niz teorijskih i metodoloških pitanja upućenih suvremenoj sociologiji a koje je u istraživačkim okvirima postmoderne metodološke paradigme moguće adekvatnije artikulirati. Stoga su opravdana njezina očekivanja kako će uz postojeće kritike konvencionalnih istraživačkih pristupa istraživači u svojim sociološkim projektima i studijama implementirati i principe postmodernoga istraživanja. Povjerenstvo drži da je ovaj rad vrlo značajan zbog prezentiranja i argumentiranja mogućih razvoja novih horizonata u suvremenoj sociologiji s obzirom na mnogostruko zanimljive nove fenomene društvenog razvoja koje često nazivamo postmodernim.

postmoderno istraživanje; metodološki žanr; sociološka metodologija

nije evidentirano