hrvatski

Ugovori o leasingu u europskom ugovornom pravu

Suvremeni razvoj trgovačkog ugovornog prava u prvom desetljeću 21. stoljeća iznjedrio je, kao jedno od zajedničkih obilježja pravnih sustava država u tranziciji, pojačani državni nadzor i regulaciju financijskih usluga što se očituje, između ostaloga, i u intervencijama nacionalnih zakonodavaca u ugovor o leasingu, čime je ugovor o leasingu kao neimenovani ugovor autonomnog trgovačkog prava pretvoren u imenovani ugovor opisan u posebnom propisu. U ovome radu analiziraju se i uspoređuju pravne norme kojima se uređuju ugovori o leasingu u odabranim pravnim porecima država članica Europske Unije te u pravnom poretku Republike Hrvatske kao države kandidata za članicu Europske Unije, ali i u pravnim porecima Republike Srbije te Bosne i Hercegovine kao potencijalnim državama kandidatima. Nacionalna rješenja promatrana su u kontekstu postojeće pravne stečevine Europske Unije, ali i u kontekstu mogućih budućih rezultata aktualnih procesa harmonizacije i unifikacije ugovornog prava na europskoj razini, i to prije svega u svjetlu načela, definicija i model-pravila sadržanih u opsežnom akademskom tekstu poznatom kao Nacrt zajedničkog referentnog okvira za europsko privatno pravo (Draft Common Frame of Reference for a European Private Law – DCFR). Uspoređujući nacionalna rješenja s prijedlozima sadržanim u DCFR-u, a imajući u vidu proklamirane svrhe DCFR-a, autori ocjenjuju mogu li model-pravila DCFR-a o ugovorima o leasingu biti temelj za budući opcijski instrument i podloga tijelima Europske Unije za regulaciju ugovora o leasingu kroz sekundarne izvore europskog prava.

ugovori o leasingu ; financijski leasing ; DCFR

nije evidentirano