hrvatski

Vjera u Evanđelju po Luki

Temelj istraživanja je skupina riječi s grčkom osnovom "pist-". Njihova upotreba u Evanđelju po Luki pokazuje da evanđelist gradi pojam vjere na tradiciji zajedničkoj s ostalim sinopticima (38%), ali ju i bogato nadograđuje (62%). Potom se istražuju značajke pojma vjere u prikazu Isusovog djetinjstva, Isusovog djelovanja i nauka, na temelju znakovitih primjera. Naposljetku se obrađuju primjer Petra apostola i tzv. dobrog razbojnika, u kojima se rječnička skupina "pist-" ne pojavljuje, ali je iz konteksta posve jasno da je bitni sadržaj vjere itekako prikazan (Lk 5, 1-11 i 23, 39-42). U zaključku se ističe da Lk ne daje definiciju vjere, ali ju utemeljuje na zajedničkoj sinoptičkoj tradiciji u smislu pouzdanja u Isusovu dobrotu i moć, te ju nadograđuje u smislu da i sam vjernik postane dostojan Božjeg povjerenja, tj. da od korisnika Božjih usluga, sebe samog stavi na službu Bogu. Zbog toga je vjera u Lk shvaćena kao osobni odnos koji se po plodovima konstruktivno očituje i na inidividualnoj i na komunitarnoj razini.

vjera; Evanđelje po Luki; Marija; poziv

nije evidentirano