hrvatski

Pravna narav i funkcije popravljanja štete sa stajališta opće teorije i filozofije prava

U radu su izložena dva teorijska shvaćanja popravljanja štete: tzv. sankcionističko shvaćanje i tzv. obvezno shvaćanje popravljanja štete. Na temelju kritičke analize sankcionistički usmjerenog shvaćanja o pravnoj naravi popravljanja štete u sklopu suvremene opće teorije i filozofije prava, istaknuti su njegovi bitni teorijski nedostatci te je ukazano na potrebu za odgovarajućim redefiniranjem suvremenog općeteorijskog i pravnofilozofskog određenja pravne naravi popravljanja štete. Također, provedenom je analizom utvrđeno da se u okviru suvremene opće teorije i filozofije prava popravljanju štete najčešće pridaju restitutivna funkcija (dovođenje oštećenika u ono stanje u kojem bi bio da mu šteta nije prouzročena), zaštitna funkcija (zaštita oštećenikovih primarnih subjektivnih prava) i korektivna funkcija (postizanje ponovne ravnoteže između štetnika i oštećenika, narušene činom prouzročenja štete). Retributivna i odvraćajuća funkcija, iako u skladu sa sankcionističkim određenjem pravne naravi popravljanja štete, odbačene su kao nesuglasne bitnim obilježjima popravljanja štete. Nadalje, zaključeno je da je takvo određenje temeljnih funkcija popravljanja štete, s obzirom na usmjerenost popravljanja štete prema subjektima pravnog odnosa nastalog činom prouzročenja štete, u raskoraku s uobičajenim, sankcionističkim pristupom određenju njegove pravne naravi. Također, zaključeno je da je postojanje toga raskoraka prepreka koherentnom teorijskom objašnjenju popravljanja štete, koje bi trebalo opravdati korelativnu povezanost subjekata odštetnopravnog odnosa, tj. objašnjenju s jedinstvenim, integrirajućim opravdanjem koje bi istodobno obuhvatilo obje stranke odštetnopravnog odnosa. Potom je analizirano nekoliko općeteorijskih i pravnofilozofskih shvaćanja koja podupiru hipotezu prema kojoj je popravljanje štete po svojoj pravnoj naravi pravna obveza. Na temelju provedene analize, izloženi su osnovni argumenti u prilog tzv. obveznom određenju pravne naravi popravljanja štete i konačnom odbacivanju uobičajenog, sankcionistički usmjerenog shvaćanja te je utvrđen korpus temeljnih funkcija koje se tako određenom institutu popravljanja štete pridružuju. Na kraju, polazeći od ustanovljene usklađenosti tzv. obveznog shvaćanja pravne naravi popravljanja štete s korelativnošću kao bitnim obilježjem pravnog odnosa nastalog prouzročenjem štete, zaključeno je da ono, za razliku od sankcionistički usmjerenog shvaćanja, ublažava napetost koja nastaje kod određivanja usmjerenosti popravljanja štete kad se njegovoj pravnoj naravi pridruže i njegove temeljne funkcije te da omogućuje koherentno teorijsko objašnjenje povezanosti pravne naravi i temeljnih funkcija popravljanja štete. U skladu s navedenim, izneseno je stajalište prema kojem popravljanje štete svoje temeljne funkcije - restitutivnu, zaštitnu i korektivnu funkciju, ostvaruje na način da pravni poredak potencijalnim štetnicima, uz zadovoljenje propisanih pretpostavki, nameće pravnu obvezu da oštećenicima, iskazom svoje slobodne volje, poprave nanesenu štetu (dakako, uz dodjeljivanje oštećenicima subjektivnih prava da od štetnika zahtijevaju popravljanje štete), a ne da ih, kako se to uobičajeno u okviru opće teorije i filozofije prava navodi, zbog nanošenja štete sankcionira.

popravljanje štete; opća teorija prava; filozofija prava; sankcionističko shvaćanje popravljanja štete; obvezno shvaćanje popravljanja štete

nije evidentirano