hrvatski

Stanislav Šimić - "duhovni hajduk u jeziku"

Stanislav Šimić je rođen 1904. u Drinovcima. Kao šesnaestogodišnjak (1920.) odlučio se na doživotnu vjernost književnosti. Prve stihove tiskao je 1923. u zagrebačkom Orkanu. Tijekom života objavio je gotovo dvjesto pjesama u listovima i časopisima te dvije pjesničke knjige: Čitanka za sve društvene razrede (1939.) i Gnjev i pjev (1956.). Kritike je također počeo objavljivati 1923. Kritički ugled osobito je stekao 1933. nevelikom knjigom Krleža kao kritik. U travnju i svibnju 1941. u Zagrebu je očekivao naplatu za protunacističke i protufašističke tekstove. Zarobljen mu je u tiskari časopis Sabor. Četiri godine je morao strogo šutjeti u Zagrebu pod nadzorom policije (1941-1945). U svibnju 1945. partizani su ga odveli u Maksimirski logor i osudili na smrt, zato što je prije rata pisao protukomunističke tekstove. Izbačen je iz Društva hrvatskih književnika (1945.). Punih deset godina (1941-1950) nisu mu ni fašisti ni komunisti dopuštali objavljivanje kritičkih tekstova. Krajem 1950. i u 1951. dopušteno mu je bilo samo pisanje o svjetskoj književnosti, a tek 1952. u Krugovima omogućeno mu je objavljivanje tekstova o hrvatskoj književnosti. Na Trećem kongresu književnika Jugoslavije 1952. u Ljubljani napao je Krležin “demagoški referat” te ponovno doveo sebe u velike nevolje. Komunistička partija mu je zabranila suradnju u listovima i časopisima (1952-1953). Vratio se zapravo tek početkom 1954. kao nepokolebljivi kritik u hrvatsku književnost. Godine 1955. objavio je knjigu Jezik i pjesnik. Ukupno je do kraja života objavio više od dvjesto kritičkih tekstova u listovima i časopisima koje nije uspio ponovno objaviti u knjigama. Kao zastupnik roditeljskih prava na književnu ostavštinu A. B. Šimića - vodio je trideset dvije godine tešku borbu za spas njegovih rukopisa. Posljednje dvije-tri godine života (1957-1960) uglavnom je posvetio priređivanju bratovih sabranih djela. Izvrsno je prevodio s njemačkoga, engleskoga i francuskog. Vrlo uspješno je uređivao nekoliko časopisa: Orkan, Književnik (1925.), Savremenik, Književnik (1929–1931), Slobodni spisi, Hrvatski književni almanah, Sabor i dr. Umro je 1960. u Zagrebu.

Stanislav Šimić, književni kritičar,

nije evidentirano