hrvatski

Kontemplativna molitva u iskustvu i djelima Terezije Avilske

Pozivajući se na iskustvo i nauk Sv. Terezije Avilske, autor želi izložiti njene relevantne misaone postavke u svezi kontemplativne molitve. Najprije se želi odgovoriti na pitanje: čemu uopće kontemplacija, je li ona nužno potrebna? Svetičino iskustvo pokazuje da je ona bila u njezinu životu izvor zrelijeg i kreposnijeg života te kao takva poželjna. Potom se iznosi njeno shvaćanje kontemplacije, kao bitno iskustvene kategorije, u kojoj osoba doživljava aktivnu Božju prisutnost, što se reflektira na psihološkoj strukturi kao nadilaženje diskurzivne razumske aktivnosti i pojedinačnih čina volje, za vrijeme molitvenog procesa u jednu općenitu ljubavnu pozornost. Na kontemplativnu su molitvu, doduše, pozvani svi. No, to što netko ne dolazi do tih molitvenih stupnjeva, nije ponajprije pitanje staleške pripadnosti, službe, djelatnosti, a još manje Božje darežljivosti ; nego čovjekove velikodušnosti u hodu za Kristom. Premda sama kontemplacija može biti jačeg ili manjeg intenziteta. I na koncu: što nam je činiti da se oraspoložimo za dar kontemplativne molitve? Postepeni rast u krepostima je prvi, nezamjenljiv i nužan uvjet, i ona ga pretpostavlja svakoj tehnici i metodi. Preporuča, ipak, vlastitu metodu sabranosti, koja se temelji se na istini Božjeg nastanjenja u duši, a sastoji se u posvješćivanju i promatranju Boga u vlastitom središtu srca, zbog čega se brzo i s lakoćom dolazi do svijesti Božje prisutnosti i ulazi u intimni razgovor s njime.

Kontemplacija; svetost; molitva; sabranost; krepost; velikodušnost; predanje u Božju providnost; metode molitve

nije evidentirano