hrvatski

Suzbijanje korova spaljivanjem plamenom

Selektivno suzbijanje korova spaljivanjem plamenom relativno je stara mjera borbe protiv korova. Prvi prototip plamenika za spaljivanje korova primjenjen je 1852. godine u šećernoj trski. Početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća u južnim državama SAD-a široko je primjenjivana, navlastito u kulturi pamuka. Kasnije, s pronalaskom učinkovitih selektivnih herbicida potpuno je zapostavljena. S porastom ekološke svijesti poslijednjih se godina ovoj mjeri borbe protiv korova pridaje sve veći značaj. Naročito u kombinaciji s mehaničkim mjerama kao što su npr. međuredna kultivacija ili primjena rotirajućih kopačica. Plamen ubija korov na način da se uslijed zagrijavanja biljke proširi stanični zrakoprazni prostor (intercelular). Širenjem stanica popucaju stanične stijenke, poveća se transpiracija, a biljka u cijelini gubi vodu, vene i kroz nekoliko dana se osuši. Većina biljnih vrsta uginuti će ako ih zagrijemo na temperaturi između 45 i 550C. Prilikom izgaranja plamen na plameniku postiže temperature i do 11000C. Međutim plamenik je moguće upotrijebiti selektivno na način da su razmak od kulture i brzina kretanja plamenika kontrolirani. Najčešće se kao gorivo rabi propan, plamen kojeg biva usmjeren na korov. Veličina korova u vrijeme tretiranja znatno više utječe na rezultat od gustoće korova.

korovi; spaljivanje plamenom;

nije evidentirano