hrvatski

Smjernice za duhovnost u demokratskom društvu

Autor u članku polazi od povijesne činjenice da se u hrvatskom društvu dogodio prijelaz iz diktatorskog režima u demokratsko političko uređenje. Propituje stoga da li ta promjena treba imati aplikacije i na samu kršćansku duhovnost. Nakon što je pojasnio dva ključna pojma, iznio je teološko-duhovne sastavnice koje najprikladniji odgovaraju bitnim obilježjima demokratskog društva. Demokracija pretpostavlja mogućnost uključivanja građana (posredno ili neposredno) u politički život, stoga ona zahtjeva duhovnost prisutnosti i založenosti u svijetu te nadilaženje modela fuga mundi. Takav model duhovnosti traži: zrelu vjeru koja neće biti uvjetovana okolinom nego će polaziti od osobnog uvjerenja ; traži izgradnju stava solidarnosti koji polazi od činjenice da smo svi ljudi međusobno povezani a problem drugoga – iznad svih povlastica i pripadnosti – doživljava svojim ; potrebno je, nadalje, razvijati i političku dimenziju ljubavi (u užem i širem smislu), gdje se bližnjemu dolazi i pomaže preko institucija koje umrežuju njegov život ; učinkovitost pak ljubavi potiče da se uz neophodan individualni apostolat favorizirati udruženi ; metoda kršćanske prisutnosti u demokratskom društvu treba biti dijalog ili sučeljavanje ; na koncu, vjernost kontemplativnoj dimenziji života, koja je sposobna sačuvati kršćanina da se njegov angažman ne pretvori u još jedan oblik borbe za političku moć, nego ostane iskreno služenje Bogu u bratu čovjeku.

duhovnost; duhovni život; demokracija; duhovnost laika; politika; apostolat; kontemplativna dimenzija života

nije evidentirano