hrvatski

Carski kult u rimskoj provinciji Dalmaciji

Uvođenje carskog kulta u provinciju Dalmaciju dio je složena procesa, koji započinje Oktavijanovim osvajanjima Ilirika od 35. do 33. g. pr. Kr. Godine 11. pr. Kr. Ilirik postaje carskom provincijom, a nakon Augustovih ratova unutar njega koncipirane su dvije administrativne odvojene jedinice: Donji (Inferior) i Gornji (Superior) Ilirik. Materijalni dokazi koji bi upućivali da je prilikom ove podjele u njima ustanovljen provincijski carski kult zasada nisu pronađeni. Fragmentarni natpis iz Zenice koji spominje svećenika provincije Dalmacije, sacerdos provinciae Delmatiae, te natpis koji spominje patrona provincije Gaja Julija Silvana Melanija upućuju da je ono bilo organizirano od druge polovice 1. st. U provinciji Dalmaciji u onim područja koja su bila nemirnija i nesigurnija za rimsku vlast bila je uvedena pokrajinska razina kulta. Od tri zabilježena konventa provincije Dalmacije arheološki ostatci upućuju na službeno štovanje carskog kulta unutar Skardonitanskog konventa (conventus Scardonis), te vjerojatno unutar Salonitanskog. Unutar Naronitanskog konventa ono zasada još nije potvrđeno, već se može samo naslutiti na temelju administrativne organizacije konventa. Pokrajinski carski kult vjerojatno je bio organiziran i u Epidauru za zajednice južnog dijela Ilirika. Pokrajinsko štovanje provincije Dalmacije prošireno je u Flavijevsko doba osnivanjem carskog kulta u Dokleji. U isto vrijeme i u Skardoni dolazi do restauracije liburnskog carskog kulta. Unutar brojnih rimskih gradova provincije Dalmacije bilo je organizirano i precizno ustrojeno municipalno carsko štovanje. Najranije njegove tragove nalazimo u Jaderu, Naroni i Tarsatici, gdje je već u vrijeme života cara Augusta bilo uvedeno carsko štovanje. U vrijeme cara Tiberija i njegovih namjesnika Publija Kornelija Dolabele i Lucija Voluzija Saturnina carski kult u čitavoj provinciji doživljava pravi procvat. U vrijeme Dolabele gradi se svetište carskog kulta u Naroni, osniva se kult u Epidauru i formira se skupina carskih kipova julijevsko-klaudijevske obitelji u Naroni, a u doba njegova nasljednika Voluzija Saturnina uvodi se carsko štovanje u Argirunt i Enonu. Važnu ulogu u carskome štovanju zauzimala je božica Roma (Dea Roma). U zapadnim provincijama rimskog Carstva nije ranije postojala tradicija samog kulta božice Rome kao u grčkim zemljama, te se božica pojavljuje poglavito kao simbol cijele rimske države. Tragovi štovanja kulta božice Rome sačuvani su u pojedinim gradovima rimske provincije Dalmacije: u Oneju, Šipovu kod Jajca, Ekvu, Dokleji i Zenici.

carski kult; Dalmacija; August; Roma

nije evidentirano