hrvatski

Teorijska i empirijska analiza specifičnih položajnih i visinskih mreža u graditeljstvu

Doktorska disertacija obuhvaća razvijanje specifičnih položajnih i visinskih mikromreža u graditeljstvu te za potrebe prijenosa visina s kopna na otoke, načine opažanja, izvore pogrešaka, mogućnost zanemarivanja istih te analizu i interpretaciju konkretnih rezultata dobivenih tijekom rada na različitim projektima. U Republici Hrvatskoj je u zadnjih nekoliko godina izgrađeno nekoliko kapitalnih objekata. Za potrebe gradnje uspostavljene su mikromreže u kojima su izvršena opsežna terestrička, nivelmanska i GNSS mjerenja. U svakodnevnoj praksi pri uspostavi mikromreža zanemarivalo se značenje i utjecaj fizikalnih parametara na točnost određivanja koordinata. Na temelju usporedbe i analize podataka obrade i izjednačenja mjerenja, u ovome istraživanju željelo se doći do empiričke spoznaje o kvantifikaciji utjecaja otklona vertikale na točnost određivanja položaja točaka mikromreže, te utjecaja otklona vertikale na prijenos orijentacije u podzemnu poligonometriju u tunelogradnji. Jednako tako se željelo pokazati potencijal primjene HRG2009 geoida i trigonometrijskog nivelmana u određivanju visina točaka mikromreže uspostavljenih za potrebe izgradnje infrastrukturnih objekata te za potrebe određivanja visina ishodišnih repera na otocima. Za povezivanje kopna i otoka u jedinstveni visinski sustav korištene su do sada metode prijenosa visina preko velikih voda i trigonometrijskog nivelmana. Zahvaljujući novim sve točnijim modelima geoida metoda određivanja visina preko geoida sve više dobiva na značaju, a odlikuje je velika prednost prvenstveno u pogledu ekonomičnosti. Nameće se pitanje koliko ta metoda može zadovoljiti prijenos visina s unaprijed postavljenim zahtjevima preciznosti te u kojoj mjeri je ona aplikativna na određivanje visina u mikromrežama koje se uspostavljaju za potrebe izgradnje tunela i mostova.

položajne i visinske mreže; otklon vertikale; tunel; most

nije evidentirano