hrvatski

Shakespeare između izvedbe i knjige

Ova disertacija pristupa središnjem kanonu anglofone književne i kazališne kulture iz perspektive koja se otvara susretom dvaju interdisciplinarnih polja: izvedbenih studija i povijesti knjige. Izvedba i knjiga od samih početaka obilježavaju sudbinu Shakespeareova opusa, no znanstvena proučavanja uglavnom su se smještala unutar jednog od ta dva šira pojmovna okvira, i to često u strogoj opreci prema drugome. Nasuprot tome, u ovoj se disertaciji proučavaju načini na koji knjiga uvijek nastanjuje izvedbu dok je istovremeno izvedba uvijek već upisana u Shakespeareovu knjigu. Iako je uglavnom riječ o dramskom opusu, u obzir su uzeti i Shakespeareovi Soneti te način na koji pojmovi izvedbe i knjige strukturiraju osnovne oblike njihove recepcije. Pojedina poglavlja zatim se okreću problemu homoerotskih značenja i izvedbe spola/roda na renesansnoj pozornici u odnosu prema suvremenim izdanjima tekstova koji izvedbi predleže (kroz analizu komedija Jonsona i Shakespearea), pitanju takozvanih apokrifnih Shakespeareovih drama i njihovu uskrsnuću u kazalištu (Cardenio), problemu odnosa misli/riječi i djelovanja u kontekstu suvremenih političkih prisvajanja Shakespearea (Hamlet) te konačno naporima da se Shakespeareovi tekstovi objave na hrvatskom jeziku u knjizi temeljenoj na ideji sabranih djela i zaokruženog autorskog opusa, koji se u disertaciji podvrgavaju detaljnoj kritici.

William Shakespeare; izvedbeni studiji; povijest knjige; hrvatski prijevod

nije evidentirano