hrvatski

Laboratorijska dijagnostika autoimunih bolesti - nove tehnologije, stare nedoumice

Autoimuna bolest nastaje kada imuni sistem tijela počinje napadati vlastite antigene. Glavna značajka bolesti je proizvodnja visoko afinitetnih autoantitijela. Primjenom različitih tehnika razvijaju se specifični testovi za otkrivanje autoantitijela, kao što su imunodifuzija, imunoblot, imunofluorescencija, enzimski imunotestovi i od nedavno, protočna citometrija za testove temeljene na istovremenoj višestrukoj detekciji specifičnih antinuklearnih antitijela (engl. flow cytometry for multiplex bead-based assays). Zbog varijabilnosti u testovima, koja je dovela do nedoumica u tumačenju rezultata, neophodno je pokrenuti odgovarajuću standardizaciju tehnika i metoda. Za dijagnostičke testove, koji se temelje na reakciji antigen-autoantitijelo, ne postoje referentne metode, nema točno definirane vrijednosti standarda, a uzorci seruma su heterogeni te se razlikuju od standarda. Tvrtke koje proizvode testove za kliničku dijagnostiku, često primjenjuju poznate komercijalne testove kao referentnu metodu, no velike ralzike u kalibraciji testa vode ka neodgovarajućem tumačenju rezultata testa. Laboratoriji bi se mogli naći u nedoumici zbog tehnika koje su relevantne i pouzdane u otkrivanju prisutnosti svih kliničkih značajnih autoantitijela. Istodobno, primjenjena metoda trebala bi biti visoko produktivna, djelotvorna, jednostavna za primjenu i financijski povoljna. Standardizacija autoimunih testova, bilo da se radi o "starim" ili "novim" metodama, ključna je za postavljanje dijagnoze i praćenje širokog spektra autoimunih bolesti u kliničkoj praksi.

autoimune bolesti; autoantitijela; dijagnostika; tehnologija; standardizacija

nije evidentirano