hrvatski

Mehanizam protulipopolisaharidne imunosti teških Klebsiella infekcija

Cilj istraživanja: Rod Klebsiella predstavlja skupinu od nekoliko iznimno značajnih humanih patogena među kojima najznačajnije mjesto zauzima vrsta K. pneumoniae. K. pneumoniae je čest uzročnik domicilnih a poglavito bolnički stečenih infekcija. Jedan od značajnih problema suvremene medicine predstavlja povećanje otpornosti bakterija, uključujući i K. pneumoniae na antimikrobne lijekove. Stoga je razumljiva i opravdana potreba istraživanja u području alternativnih načina profilakse odnosno liječenja koji su osobito značajni u slučaju teških i po život opasnih infekcija kakve su pneumonija i sepsa. Cilj ovog rada bio je uspostaviti plućnu infekciju s visoko virulentnim sojem K. pneumoniae Caroli, te ispitati stupanj preživljavanja životinja koje su zaštićene protulipopolisaharidnim protutijelima. Kroz eksperimentalni model pneumonije cilj je bio ispitati tijek plućne infekcije te mehanizam djelovanja protulipopolisaharidnih protutijela u zaštićenih životinja na nivou bakterijske diseminacije u periferna tkiva, koncentracije pro- i proupalnih citokina u plućima i plazmi. U sustavnoj infekciji cilj istraživanja je također bio ispitivanje mehanizama djelovanja protulipopolisaharidnih protutijela putem razlike u citokinskom obrascu zaštićenih u odnosu na nezaštićene životinje. Također se ispitala uloga interleukina 17 u sustavnoj infekciji i njegova važnost u protulipopolisaharidnoj imunosti. Cilj ovog rada je i povećati stupanj preživljavanja letalno inficiranih životinja sinergističkom primjenom protulipopolisaharidnih protutijela i antibiotika. Materijali i metode: U istraživanju je korišten genetski čisti soj miša BALB/CN. Životinje su intratrahealno i intraperitonealno inokulirane s visoko virulentinim sojem Klebsiella pneumoniae Caroli antigene strukture O1:K2. Zaštićena skupina životinja je profilaktički tretirana protulipopolisaharidnim protutijelima specifičnim za O1 antigen K. pneumoniae (Ru-O1). Praćen je broj bakterija u plućima, jetri i slezeni tijekom plućne infekcije Tkiva su analizirana histološkim i imunohistokemijskim tehnikama. Praćena je koncentracija IL-1β, TNF-α, IFN-γ, IL-6, IL-12 i IL-10 u plućnom tkivu i plazmi intratrahealno inokuliranih miševa, a isti su praćeni i u plazmi sustavno inficiranih životinja. Uloga IL-17 u sustavnoj infekciji se utvrđivala neutralizacijom štakorskim protumišjim monoklonskim protutijelom. Za određivanje sinergističkog učinka korišten je antibiotik ceftazidim u kombinaciji s Ru-O1 protutijelima. Rezultati: Pedesetpostotna letalna doza u eksperimentalnom modelu pneumonije iznosi 30 CFU. Preživljavanje profilaktički tretiranih životinja s Ru-O1 protutijelima nakon letalne plućne infekcije iznosi 33% u odnosu na nezaštićene. Nakon 24 sata dolazi do diseminacije bakterija u krv eksperimentalnih životinja a posljedično i periferne organe. Profilaktički tretirane životinje su u svim ispitivanim terminima imale manji stupanj oštećenja pluća i perifernih organa. Koncentracije citokina u plazmi i plućima zaštićenih životinja pokazale su da 24. sat nakon infekcije iste imaju niže vrijednosti svih ispitivanih proupalnih i upalnih citokina. Kombinacija Ru-O1 protutijela i ceftazidima rezultirala je u povećanju stupnja preživljavanja za dodatnih 30%, a to vrijedi i za sustavnu infekciju. Vrijednosti ispitivanih citokina u plazmi sustavno inficiranih životinja pokazale su da zaštićene životinje imaju niže razine proupalnih citokina 24 sata nakon infekcije. Nasuprot tomu, koncentracija protuupalnog citokina IL-10 bila je viša u zaštićenoj skupini u odnosu na nezaštićenu. Neutralizacijom IL-17 u sustavnoj infekciji pokazano je da IL-17 ima važnu ulogu u početnim fazama sustavne infekcije, te da također da sudjeluje u protulipopolisahardnoj imunosti. Zaključci: Pasivna protulipopolisaharidna imunost u plućnoj infekciji pridonjela je boljem ishodu letalno inficiranih životinja. Pred 33%-tnog preživljavanja, uočava se i odgođeno ugibanje letalno inficiranih životinja kao i odgoda diseminacije bakterija u periferna tkiva te smanjena patohistološka oštećenja ispitivanih organa. Pod utjecajem Ru-O1 protutijela dolazi i do modulacije citokinskog odgovora i u sustavnoj i plućnoj Klebsiella infekciji. Stupanj preživljavanja životinja se povećava kombinacijom Ru-O1 protutijela i ceftazidima. Uloga IL-17 u sustavnoj infekciji je izuzetno važna u početnim fazama infekcije kao i u imunosti posredovanoj protu-LPS protutijelima.

Klebsiella pneumoniae; Pneumonija; Sepsa; Lipopolisaharid; Citokini; Protulipopolisaharidna imunost; Ceftazidim; Interleukin-17

nije evidentirano