hrvatski

Poljoprivreda i razvoj ruralnoga krajolika Ista i Škarde

Poljoprivreda, osobito stočarstvo i vinogradarstvo, stoljećima je činila jezgru išćunske i škarjanske ekonomije. Štoviše, ta je djelatnost značajno utjecala na oblikovanje kulturnoga krajolika te na način života. Poljoprivredna proizvodnja u višestoljetnim feudalnim okvirima bila je djelatnost putem koje su se otočani opskrbljivali hranom i različitim sirovinama za potrebe svojih kućanstava, a istodobno je osiguravala dobit (u naturi, manje u novcu) zemljoposjednicima. Postupan izlazak Ista i Škarde iz razmjerno krutih ekonomskih okvira feudalizma, koji je dovršen u drugoj polovici 19. st. otkupom zemlje od veleposjedničkih obitelji Lantana i De Ponte, nije automatski označio nagli prosperitet poljoprivrede. Štoviše, sukladno općim društveno-gospodarskim procesima, kao i ograničenjima prirodnih resursa u vrijeme znatnoga demografskog rasta, stanovnici Ista okreću se pomorstvu, osobito brodarstvu pri čemu postižu znatne uspjehe i postaju neovisniji o poljoprivredi. Zaokret u ekonomskoj orijentaciji Išćana ima temelje u višestoljetnom razvitku ribarstva, a posebno je motiviran problemima u vinogradarstvu uzrokovanim bolestima vinove loze (peronospora, filoksera), agrarnom prenaseljenošću, a zatim i iseljavanjem brojnih otočana. Sa smanjenjem uloge poljoprivrede u išćunskoj i škarjanskoj ekonomiji došlo je do nekoliko ključnih posljedica, među kojima treba izdvojiti postupno napuštanje obradivih čestica te zapuštanje čitavog sustava suhozida i otočnih poljskih putova, koji obrastaju izvornim eumediteranskim raslinjem, te gubitak ruralnih obilježja Ista, koji se funkcionalno zatvara u zonu naselja, koje je čvrsto povezano uz pomorstvo i druge tercijarne djelatnosti. Poljoprivreda se svela na najmanju moguću mjeru. Uglavnom služi za opskrbu otočnih kućanstava (pri čemu je često nedovoljna pa se prehrambene namirnice kupuju u mjesnim trgovinama ili u Zadru), a prostorno je vezana isključivo uz povrtlarstvo i skromno voćarstvo u okućnicama. Ekstenzivni poludivlji uzgoj sitne stoke po cijelom otoku Istu zapravo se i ne može smatrati pravom agrarnom aktivnošću, barem ne u okvirima suvremenoga stočarskog gospodarenja. Sukladno višedesetljetnom zanemarivanju poljoprivrede, nekadašnji je kulturni krajolik gotovo u cijelosti iščezao, a na otoku prevladava depopulacijski i deagrarizacijski krajolik u kojem se ističe neprohodna makija. Drevni krajolik otočnih suhozida i terasiranih padina tek je djelomično vidljiv, pa je tako taj važan dio otočne kulturne baštine zapravo skriven i nevaloriziran. Zapušteni agrarni prostor nije, međutim, trajno izgubljeni prirodni resurs. Činjenica da je tlo očuvano od mineralnih gnojiva i različitih pesticida omogućuje razvoj ekološke poljoprivrede, pri čemu se ta aktivnost može dobro uklopiti u mali komplementarni ekonomski sustav otoka u kojemu stožernu aktivnost danas čini turizam. Pri tome ostaje otvoreno pitanje tko će se baviti poljoprivredom kada na Istu nema dovoljno mladih i radno sposobnih stanovnika, a Škarda je u potpunosti depopulirala. Taj problem izražen je na većini hrvatskih, osobito malih i od kopna udaljenih otoka, a čini se da sve mjerodavne institucije, unatoč razmjerno velikim ulaganjima u otočnu (posebno prometnu) infrastrukturu od stjecanja hrvatske neovisnosti, zasada ne mogu pronaći optimalno rješenje.

Ist, Škarda, poljoprivreda, krajolik

nije evidentirano