hrvatski

Folksdojčeri u sabirnom logoru Velika Pisanica 1945.

Među mnogobrojnim logorima za pripadnike njemačke manjine (folksdojčere) u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, nakon Drugoga svjetskog rata bio je i Sabirni logor Velika Pisanica kraj Bjelovara. U Velikoj Pisanici najprije je osnovan logor za ratne zarobljenike i političke zatvorenike. Međutim, kako su sredinom srpnja 1945. britanske okupacijske vlasti u Austriji odbile prihvatiti folksdojčere iz Radnog logora Valpovo, transport se morao vratiti s austrijske granice, a nakon nekoliko dana besciljnog kretanja, završio je u Velikoj Pisanici kod Bjelovara. Isto se tijekom srpnja dogodilo i s još dva transporta hrvatskih folksdojčera, koji su bili upućeni prema austrijskoj granici. U Veliku Pisanicu najprije je dopremljeno oko 3.000 folksdojčera. Prema vrlo pouzdanim navodima i procjenama, broj vraćenih u tim transportima iznosio je oko 5.000 do 6.000 osoba, pretežno staraca, žena i djece. Smješteni su na bivšem sajmištu, izloženi kiši i lošem vremenu. Zbog loše prehrane, iscrpljenosti, pojave zaraznih bolesti i napornog rada, ubrzo počinju umirati starci i djeca. Broj žrtava Sabirnog logora Velika Pisanica nije utvrđen. Do sada je poimenično utvrđeno 20 žrtava. Procjenjuje se, da je broj žrtava više od 100 osoba. Nakon kraćeg zadržavanja folksdojčera u Velikoj Pisanici, od početka, a zaključno s 10. kolovoza 1945., krenuli su transporti prema logorima za folksdojčere prema istoku Hrvatske (Krndija, Valpovo). To je značilo i nastavak stradanja slavonskih, srijemskih, baranjskih i bosansko-posavskih Nijemaca koji su bili u tim transportima. Unatoč nedostatku arhivskoga gradiva i opširnijih iskaza / navoda o Sabirnom logoru Velika Pisanica, moguće je na temelju do sada objavljenih podataka, upotpunjenih novoprikupljenim dokumentima i iskazima / svjedočanstvima stvoriti početnu / osnovnu sliku o tom logoru.

Folksdojčeri, logori, Velika Pisanica, 1945.

-