hrvatski

Analiza paradoksa informacijskog društva: predmetni svijet potiskuje duhovni i prirodni?

Život na planeti posljednjih nekoliko desetljeća 20. stoljeća te posebice početkom novog 21. stoljeća obilježen je rapidnim tehnološkim razvojem koji je (bar u teoriji) uvjetovao napuštanje industrijskog doba te ulazak u novo – informacijsko doba. Informacijskom društvu prethodilo je dakle industrijsko, a industrijskom poljoprivredno društvo. Za razliku od poljoprivrednog te industrijskog doba, treće razdoblje – postindustrijsko ili informacijsko doba obilježeno je poslovima koji se mogu označiti kao informacijske djelatnosti. Svako od ovih društava razvijalo se na temeljima prethodnog. Produktivnost poljoprivrednog društva rasla je pri pojavljivanju industrijske revolucije, a informatizacijom industrije rast je još veći. Važna osobina informacijskog društva jest njegov odnos prema znanju. Znak prelaska iz industrijskog u informacijsko društvo leži u činjenici da razvoj društva ovisi o tome kako će iskoristiti raspoložive informacije koje se nerijetko poistovjećuju sa znanjem zbog čega se informacijsko društvo ponekad (pogrešno) naziva upravo društvom znanja. U razdoblju kapitalističke industrijske proizvodnje, financijska sredstva predstavljala su osnovni resurs. Današnji dominantni ekonomki resurs jest informacija koja se često pogrešno tumači kao znanje koje je puno širi pojam, zbog čega se informacijsko društvo i naziva društvom znanja. Pojam informacijsko društvo potječe iz 1962. godine od američkog ekonomista Fritza Machlupa kojim je on označio pojavu nove kategorije kao proizvođača znanja u što je svrstao sve nemanualne radnike te škole koje ljude obrazuju za takva zanimanja. Godinu dana nakon toga japanski kulturolog Umesao Tadao definira informacijsko društvo u danas standardnom značenju, kao medij masovne komunikacije i grupe koje njima upravljaju manipulirajući simbolima i koje, zahvaljujući tome, stječu izvanrednu društvenu moć. Čitavo desetljeće nakon tih zbivanja (1973.) prve sociološke koncepcije donosi Daniel Bell koji najavljuje uspon društva u kojem prevaldavaju uslužne djelatnosti, dok Talcott Parsons u sveučilištima i istraživačkim institutima vidi glavne proizvođače znanja, a masovne medije kao sektor obrade informacija.

društvo znanja; informacijsko društvo; umjetnost; znanost; obrazovanje

nije evidentirano