Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 508125

Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana


Zečević, Jure
Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana // Kairos: Evanđeoski teološki časopis, 2 (2008), 1; 89-99 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)


CROSBI ID: 508125 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca

Naslov
Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana
(Catholic Understanding of Christian Unity and Fellowship)

Autori
Zečević, Jure

Izvornik
Kairos: Evanđeoski teološki časopis (1846-4580) 2 (2008), 1; 89-99

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
jedinstvo; zajedništvo; interkonfesionalnost; kriteriji crkvenosti; “communicatio in sacris”; “interkomunija”
(unity; fellowship; inter-confession; the criteria of being a church; “communion in sacris; ” “intercommunion”)

Sažetak
Katolici se, kao i pripadnici drugih crkava, prema pitanju jedinstva i zajedništva postavljaju između dvije krajnosti: od fobičnosti i isključivosti na jednoj strani, do relativizacije svih razlika na drugoj strani, kao da bi sva pitanja s obzirom na jedinstvo i zajedništvo bila zapravo već riješena i utoliko irelevantna. Katolički nauk je da temeljno jedinstvo među crkvama već postoji, ali postoje i zasjekline u to jedinstvo, zasjeci, udarci, uleknuća i rane, koje narušavaju cjelovitost i potpunost toga jedinstva. Umjesto o raskolu, o odijeljenoj braći i nepostojanju jedinstva primjerenije je govoriti o stanju nepotpunog i(li) nesavršenog jedinstva. Budući da je ono što kršćane povezuje veće od onoga što ih razdvaja, onda je ne samo primjerenije nego i točnije druge kršćane opisivati i nazivati po onome što je veće (jedinstvo), nego li po onome što je manje (razdvojenost) i to treba zaživjeti i u praksi na svim razinama. Kod ekumenizma kao nastojanja oko punog ili dostatnog jedinstva i zajedništva ne radi se o tome da se uspostavi sada potpuno nepostojeće jedinstvo, nego o tome da se još i već postojeće jedinstvo: 1. živi i ostvaruje kroz primjerene stupnjeve međukršćanskog zajedništva i 2. upotpuni, usavrši do te mjere da među crkvama bude moguće i vidljivo zajedništvo oltara (Euharistije i pričesti) i propovjedaonice (navještaja). Kršćanstvo ili je ekumensko ili nije kršćanstvo. Crkva Kristova ili je “una sancta”, “jedna sveta”, ili je u ozbiljnom kršenju Kristove u Svetom Pismu izražene volje. Jedinstvo postoji - treba ga prepoznavati. Jedinstvo nije potpuno - treba ga upotpunjavati. Nepotpuno jedinstvo je tu i ono omogućuje nepotpuno zajedništvo “in sacris”, u sakramentima, u svetome. Rast jedinstva gotovo proporcionalno omogućuje rast ostvarivanoga i življenoga zajedništva. Življeno zajedništvo daje vjerodostojno svjedočanstvo svijetu o Kristu i o Bogu jedinstva i ljubavi i omogućuje učinkovitiju (re)kristijanizaciju svijeta i njegovo prožimanje radosnom viješću (nova evangelizacija). No preduvjet bez kojega puno jedinstvo neće biti ostvarivo jest “duhovni ekumenizam”, ekumenizam duhovnog iskustva i istinskog prianjanja svih kršćana uz Krista. Tek ekumenizam stvarnog iskustvenog zajedništvovanja s Njime omogućuje nalaženje i kršćanske braće i sestara u Njemu i zajedništvovanje i s njima. Ekumenski se put na taj način ukazuje kao put ozdravljanja i obnove svjetskog kršćanstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
Rad je u cjelini objavljen i na engleskom jeziku. With regard to the question of unity and fellowship, Roman Catholics, like members of other Christian churches, find themselves between two extremes: on the one side is phobia and exclusivity, and on the other all differences are relative making all questions related to unity and fellowship actually already resolved and therefore irrelevant. The Catholic position is that foundational unity among Christians already exists, but that lacerations in the body of unity also exist ; lacerations, blows, indentations and wounds which mar the wholeness and completeness of that unity. Rather than talking about a schism, alienated brethren and the absence of unity, it is more appropriate to speak of the state of incomplete and/or imperfect unity. Since that which connects Christians is greater than that which divides them, it is not only more appropriate but also more correct to describe other Christians and designate them by that which is greater (unity) rather than by that which is lesser (dividedness). This must become reality and enter into general practice at all levels. With regard to ecumenism as an effort towards complete or sufficient unity and fellowship, its goal is not to establish unity which is at present an absolute non-entity, but to achieve several aims related to the still and already existing unity: 1) That it lives and actualizes itself through appropriate degrees of inter-Christian unity ; 2) That it becomes more complete and more perfect to the degree that it also enables the visible fellowship of the altar (Eucharist and communion) and the pulpit (proclamation). Christianity is either ecumenical or it is not Christianity. The Church of Christ is either una sancta, “one holy, ” or it stands in serious opposition to Christ’s will expressed in the Holy Scripture. Unity exists – it has to be recognized. Unity is not complete – it has to be fulfilled. Incomplete unity is here and it results in incomplete fellowship “in sacris, ” in the sacraments, in the holy. Growth in unity causes an almost proportional increase in attainable and lived unity. Unity that is lived provides genuine witness to the world for Christ and the God of unity and love, and enables a more effective (re)Christianization of the world and its penetration and saturation with the Good News (new evangelization). However, the presupposition without which complete unity will not be accomplished is “spiritual ecumenism, ” an ecumenism of a spiritual experience and true clinging of all Christians to Christ. Only the realization of ecumenism as the true experiential fellowship can make the discovery of other brothers and sisters in Christ possible, as well as our fellowship with them. The way of ecumenism thus emerges as the way to healing and a renewal of global Christianity.



POVEZANOST RADA


Ustanove
Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb

Profili:

Avatar Url Juro Zečević-Božić (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Zečević, Jure
Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana // Kairos: Evanđeoski teološki časopis, 2 (2008), 1; 89-99 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
Zečević, J. (2008) Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana. Kairos: Evanđeoski teološki časopis, 2 (1), 89-99.
@article{article, author = {Ze\v{c}evi\'{c}, J.}, year = {2008}, pages = {89-99}, keywords = {unity, fellowship, inter-confession, the criteria of being a church, “communion in sacris, ” “intercommunion”}, journal = {Kairos: Evan\djeoski teolo\v{s}ki \v{c}asopis}, volume = {2}, number = {1}, issn = {1846-4580}, title = {Catholic Understanding of Christian Unity and Fellowship}, keyword = {unity, fellowship, inter-confession, the criteria of being a church, “communion in sacris, ” “intercommunion”} }




Contrast
Increase Font
Decrease Font
Dyslexic Font