hrvatski

Polimorfizam gena za serotoninske receptore i nuspojave psihofarmaka

Debljina koja je često prisutna u psihijatrijskih bolesnika predstavlja dodatni zdravstveni problem zbog razvoja dijabetesa, metaboličkog sindroma, hipertenzije i kardiovaskularnih oboljenja. Prekomjerna tjelesna težina može biti posljedica načina života, genetske sklonosti i liječenja nekim lijekovima. Smatra se da serotoninski sustav i njegovi receptori tipa 2A (5-HT2A) i 2C (5- HT2C) imaju važnu ulogu u regulaciji apetita, uzimanja hrane i tjelesne težine. Serotoninski receptori su također mjesto djelovanja psihotropnih lijekova uključujući i sve više korištene atipične antipsihotike. Uočeno je da neki antipsihotici izazivaju nuspojave kao što su porast tjelesne težine i/ili metabolički sindrom. Glavni cilj našeg istraživanja bio je odrediti polimorfizam 102T/C gena za 5-HT2A i polimorfizam -759C/T gena za 5-HT2C receptor, varijable metaboličkog sindroma (vrijednosti glukoze i lipida u serumu i krvnog tlaka), opseg struka i indeks tjelesne mase (ITM) u psihijatrijskih bolesnika liječenih antipsihoticima (olanzapin, risperidon, klozapin) ili antidepresivima i u neliječenih zdravih ispitanika starije dobi. Hipoteza je bila da postoji povezanost između ITM, varijabli metaboličkog sindroma i genskih varijanti serotoninskih receptora. Rezultati su pokazali da nema povezanosti između polimorfizma gena za serotoninske receptore i ITM/metaboličkog sindroma u zdravih ispitanika. Usprkos intenzivnim istraživanjima povezanost između ITM/metaboličkog sindroma i gena za serotoninske receptore u bolesnika liječenih antipsihoticima još uvijek nije jasna. Neophoda su dodatna istraživanja da bi se odredila uloga serotoninskih receptora u porastu tjelesne težine u psihijatrijskih bolesnika liječenih psihotropnim lijekovima.

serotoninski receptori; psihofarmaci; nuspojave

nije evidentirano