Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

O problemu autoktonosti alepskog bora (Pinus halepensis Miller) u Hrvatskom primorju (CROSBI ID 476167)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | međunarodna recenzija

Trinajstić, Ivo ; Pavletić, Zinka ; Kamenjarin, Juraj O problemu autoktonosti alepskog bora (Pinus halepensis Miller) u Hrvatskom primorju // Zbornik sažetaka priopćenjasedmog Hrvatskog biološkog kongresa / Lubešić, Nikola (ur.). Zagreb: Hrvatsko biološko društvo, 2000. str. 257-258-x

Podaci o odgovornosti

Trinajstić, Ivo ; Pavletić, Zinka ; Kamenjarin, Juraj

hrvatski

O problemu autoktonosti alepskog bora (Pinus halepensis Miller) u Hrvatskom primorju

Tijekom palinoloških istraživanja na otoku Mljetu, Beug (1961, 1962) ustanovljava da se polen alepskog bora u polenskom dijagramu pojavljuje istovremeno s polenom oraha i žitarica, pred nekih 3000 godina, upravo tijekom grčke kolonizacije našeg dijela Jadrana, pa bi prema tome gledištu (usp. Beug 1967, 1975) alepski bor bio kod nas antropokoran i na temelju toga bio je uvršten u skupinu helenopaleofita (usp. Trinajstić, 1975). Analizom areala niza taksona, kao i florističkog sastava različitih oblika vazdazelene vegetacije, Trinajstić (1972, 1973, 1975, 1977) pretpostavlja da je vazdazelena šumska vegetacija ili bar njeni najvažniji elementi, na našim obalama Jadrana mogla preživjeti posljednju, würmsku, glacijaciju u refugijima i da se je mogla iz tih refugija poboljšanjem klimatskih prilika u holocenu ponovo proširiti. Trinajstić (1995) smatra da su postojala bar dva refugija i to viški i lastovski, te jedan slabiji, dubrovački refugij.Alepski bi bor na na Lastovu, Sušcu, Visu, Svecu i Korčuli mogao biti autokton, iako sve njegove sastojine na tim otocima ne moraju biti prirodne. Usporedbom sastojina alepskog bora u Hrvatskom primorju (Horvatić, 1958, 1963; Trinajstić, 1968, 1977, 1988, 1993; Pavletić, 1974; Rauš & al., 1992; Trinajstić & Kamenjarin, 1998) sa sastojinama alepskog bora u ostalom dijelu Sredozemlja (usp. Krause & al., 1963; Agostini, 1964; Loisel, 1971, 1976; De Marco & Caneva, 1984; De Marco, Veri & Caneva, 1984; Nahal, 1985; Quezel, 1985; Kaabeche, 1995) alepski bor se u Hrvatskom primorju ponaša kao autohton te se može pretpostaviti da je on preživio glacijaciju (Trinajstić, 1975). Autoktonost alepskog bora iz Hrvatskog primorja potvrdila su i palinotaksonomska istraživanja polena alepskog bora iz Hrvatskog primorja (Kamenjarin, 2000).Naime, multivarijatna analiza morfoloških značajki polena pokazala je da se hrvatske populacije alepskog bora u potpunosti razlikuju od grčkih, ali i od talijanskih populacija.

alepski bor; autoktonost; Hrvatsko primorje

nije evidentirano

engleski

About the problem of autochtony Aleppo pine (Pinus halepensis Miller) in the Croatian littoral

nije evidentirano

allepo pine; autochtony; Croatian littoral

nije evidentirano

Podaci o prilogu

257-258-x.

2000.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Zbornik sažetaka priopćenjasedmog Hrvatskog biološkog kongresa

Lubešić, Nikola

Zagreb: Hrvatsko biološko društvo

Podaci o skupu

Hrvatski biološki kongres

predavanje

24.09.2000-29.09.2000

Hvar, Hrvatska

Povezanost rada

Biologija