hrvatski

Utjecaj onečišćenja na genetičku raznolikost populacija dagnje Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819

Utjecaj onečišćenja na organizme može se najranije zamijetiti na molekularnoj i staničnoj razini. Jedno od važnijih pitanja u ekotoksikološkim istraživanjima je procjena učinka tih promjena na više razine biološke organizacije. Stoga je u ovom istraživanju uzorkovano deset populacija dagnji Mytilus galloprovincialis na postajama različitog stupnja onečišćenja duž Hrvatske obale Jadrana. Utjecaj onečišćenja na populacije procijenjen je iz literaturnih podataka, kemijskih analiza metala i polumetala u ukupnom tkivu dagnji, mjerenjem aktivnosti antiooksidativnih i biotransformacijskih enzima (katalaza, glutation S-transferaza i glutation reduktaza) te mjerenjem oštećenja proteina i lipida u škrgama dagnji. Genotoksični učinak mjeren je komet-testom i mikronukleus-testom u hemocitima, a izmjeren je i kondicijski indeks uzorkovanih jedinki. Za utvrđivanje genetičke raznolikosti korišteno je pet mikrosatelitnih lokusa. Uzorkovane populacije pokazale su nizak do umjeren stupanj utjecaja onečišćenja. Analiza osnovnih komponenti mjerenih biomarkera pokazala je grupiranje kontrolnih postaja i najveće odstupanje dagnji s postaje Gruž, za koje je izmjeren i značajno najviši genotoksični utjecaj. Analiza mikrosatelitnih lokusa također je pokazala najviše mjere genetičke raznolikosti u vidu alelnog bogatstva na toj postaji. Dagnje uzorkovane iz uzgajališta na postaji Ston pokazale su najviši stupanj nedostatka heterozigota. Nije uočena nikakva veza između heterozigotnosti mikrosatelitnih lokusa i stupnja onečišćenja na istraživanim postajama. No, zabilježena je statistički značajna povezanost heterozigotnosti i indeksa kondicije. Sveukupna genetička diferencijacija proučavanih populacija je vrlo niska, što ukazuje da se radi o subpopulacijama.

antioksidativni enzimi; biomarkeri; genetička raznolikost; genotoksičnost; mikrosateliti; Mytilus galloprovincialis; onečišćenje

nije evidentirano