hrvatski

Utjecaj strukture papira i koncentracije crnog pigmenta na formiranje rasterskih elemenata

Promjena pigmentacije bojila i papirne podloge rezultira različito reproduciranim rasterskim elementima. Cilj ovog rada je ustanoviti samo deformacije koje nastaju otiskivanjem crnih rasterskih elemenata, odnosno kako ono utječe na akromatsko obojenje. Pritom je analizirano 5 različitih koncentracija pigmentiranog tekućeg bojila, čija gustoća varira od D=1, 20 do D=2, 00, u pomaku od ΔD=0, 20. Dobiven je odgovor kolika je optimalna koncentracija pigmentnih čestica i kakav je njihov utjecaj na konačnu reprodukciju. Također je razmotrena i predoziranost pigmentacije, te da li su nastali dodatni problemi tijekom otiskivanja. Na naravnom papiru okom vidljiva razlika nastaje porastom pigmentacije bojila od 0, 20 (ΔE1, 20-1, 40=1, 181), dok se maksimalnom promjenom pigmentacije od 0, 80 postiže vizualno značajna razlika (ΔE1, 20-2, 00=2, 314). Kao i na naravnom papiru, sjajni papir za umjetnički tisak daje najveću razliku u obojenju pri povećanju pigmentacije bojila od 0, 80 (ΔE1, 20-2, 00=1, 387), dok najmanja razlika u obojenju iznosi ΔE1, 20-1, 40=0, 203. Zbog različite površinske obrade tiskovne podloge, reproducirani rasterski elementi znatno se razlikuju. Pritom svjetlina rasterskih elemenata proporcionalno opada porastom pigmentacije bojila, dok se kromatične vrijednosti značajno ne mijenjaju. Uočena su značajna odstupanja između naravnog papira i sjajnog papir za umjetnički tisak (maksimalna razlika u obojenju: ΔE1, 20= 2, 9986 ; minimalna razlika u obojenju: ΔE2, 00= 2, 666).

Elektrofotografski tisak; crni ElectroInk; varijacija koncentracije pigmenata; deformacije rasterskog elementa

nije evidentirano