hrvatski

Mogućnost obnove nasada topola nakon višekratnih ophodnji - faza II

Na temelju istraživanja u drugoj fazi projekta Mogućnost obnove nasada topola nakon višekratnih ophodnji došlo se do sljedećih zaključaka: 1. Antropogenizacija vodnog režima na aluvijalnim tlima podravskih šuma uzrokovala je značajnu promjenu stanišnih uvjeta te je daljnje gospodarenje tim površinama na tradicionalan način putem podizanja nasada topola vrlo upitno na dulji rok. Na staništima na kojima je došlo do prekida prihrane podzemnom vodom, vlaženje samo atmosferskim taložinama nije dostatno da dugoročno održavanje vitaliteta nasada topola jer su zalihe vode unutar aktivne dubine rizosfere nedostatne za opskrbu biljaka s vodom. Znakovito je to da je u razmatranom razdoblju gotovo svake godine zabilježena pojava vodnog stresa odnosno nedostatka raspoložive vode za transpiraciju. Vodni stres posebno je bio izražen u ekstremno suhim godinama (kakva je bila 2000. godina). U skladu s ovim rezultatima, a radi postizanja dugoročno održivog gospodarenja, potrebno je prilagoditi šumarsku praksu gospodarenja uvažavajući novonastale ekološke uvjete na tim staništima. 2. Utvrđene vrijednosti magnezija u lišću topola u pokusnim nasadima većinom su optimalne. Odnos N/Mg je nizak, što je još jedan pokazatelj nedostatne opskrbljenosti pokusnih nasada topola dušikom. 3. U starijim nasadima, tla u nebranjenom području imaju (uz manja odstupanja) povoljniji kemijski sastav za rast topola, tj. bogatija su dušikom, fosforom i kalijem, kao i humusom, od tala u branjenom području. Stanje ishrane, izraženo kroz koncentracije biogenih elemenata kao i masu lišća, također upućuje na općenito povoljnije uvjete za uspijevanje topola na nebranjenim (plavljenim) lokalitetima. Istraživane sastojine (uz izuzetak OPŠ 13a koji je kao branjeni lokalitet iznimka u smislu stanja ishrane) možemo grubo razlučiti prema njihovom biljnohranidbenom potencijalu na branjene i nebranjene lokalitete. 4. Dok kemijski sastav tala na istraživanim lokalitetima teško povezujemo sa stanjem ishrane klona 'M 1' (fenotipski stabilan klon), u pogledu 'S 1-8' (klona specifične adaptacije na optimalna staništa) situacija je mnogo jasnija. Činjenicu kako se stanje ishrane ustanovljeno putem folijarne analize ne poklapa u potpunosti s rezultatima analize tla treba osim u karakteristikama klonova, tražiti u općenito siromašnim tlima, njihovoj heterogenosti, velikoj i po plohama različitoj prisutnosti i sastavu korovskih vrsta, te eventualno različitoj vlažnosti istraživanih tala 5. Kod plantažne starosti 2 + 4 god. i 2 + 3 god. utvrđena je statistički značajna razlika između testiranih klonova topola za svojstvo prsnog promjera u svim klonskim testovima osnovanim sa sadnicama starosti 2/3 godine, osim u testu osnovanom sa sadnicama ½ god. budući da još nije došlo do diferencijacije genotipova. 6. S obzirom na fenotipsku stabilnost i produktivnost, osam klonova testiranih na tri različita staništa u ovoj plantažnoj dobi možemo podijeliti u dvije grupe: a. fenotipski stabilne klonove, osrednje produktivnosti sa tendencijom adaptabilnosti na sve okoline ('S 6-36', 'I-214', 'M 1', 'S 6-20') ; b. fenotipski vrlo nestabilne klonove, visoke produkcijske sposobnosti, sa specifičnom adaptacijom na optimalna staništa ('S 1-8', 'Pannonia', 'Bl Constanzo', '710'). 7. Rezultati novotestiranih klonova 'S 1-3' i 'S 1-5', u klonskom testu osnovanim sadnim materijalom starosti ½ godine, imali su slabo preživljavanje i znatno manju masu lišća, uz najveće koncentracije dušika u lišću, u odnosu na kontrolni klon 'S 1-8'. Odnos utrošenog hraniva i produkcije biti će od značaja za daljnje testiranje ovih klonova, te za njihovu selekciju i adaptaciju. 8. Tečajni radijalni prirast pokazuje podjednake trendove kod oba klona na svim staništima. On je u mladosti najveći, a starenjem stabala postupno opada. Prosječne vrijednosti su u rasponima 8, 33 – 10, 40 mm (klon 'S 1-8') i 8, 25 – 10, 10 mm (klon 'M 1'). Tečajni radijalni prirast kulminira u dobi 8 – 15 godina kod klona 'S 1-8', dok kod klona 'M 1' u dobi 7 – 14 godina. Razlika u kulminaciji tečajnog radijalnog prirasta nema između branjenog i nebranjenog dijela sastojina. 9. Značajne razlike u radijalnom prirastu između plavljenog i branjenog staništa utvrđene su samo na području šumarije Osijek, za klon 'S 1-8', između nasada 13a G. j. Osječke podravske šume (branjeno) i 18a G. j. Erdutske podunavske šume (nebranjeno). Klon 'S 1-8' u nebranjenom nasadu ima značajno veći prosječni radijalni prirast od istog klona u branjenom nasadu. Ukupni iznos radijalnog prirasta u nebranjenom nasadu je 20% veći od prirasta u branjenom nasadu u razdoblju od 18 godina. U ostalim slučajevima razlike nisu statistički značajne. 10. Značajne razlike između pojedinih klonova nisu utvrđene na istraživanom području. Nema značajnih razlika u iznosu radijalnog prirasta između klonova 'S 1-8' i 'M 1' na pojedinim staništima. Nešto veće vrijednosti radijalnog prirasta utvrđene su za klon 'S 1-8', ali te vrijednosti nisu statistički značajne. 11. U pokusu uspijevanja vrsta tvrde bjelogorice (hrast lužnjak, poljski jasen, bagrem, hrast lužnjak s običnim grabom, divlja trešnja s poljskim jasenom, divlja trešnja s običnim grabom), nakon supstitucije nasada topola, prvi rezultati pokazuju visoki stupanj preživljavanja svih ispitivanih vrsta. 12. U najstarijim sastojinama hrasta lužnjaka i poljskog jasena koje su nastale supstitucijom nasada topola, a danas su u razvojnom stadiju koljika, poljski jasen pokazuje veću vitalnost u odnosu na hrast lužnjak dok ostale varijable (prsni promjer, visina) ne pokazuju za sada značajnije razlike. U sastojinama je potrebno obaviti čišćenje, pri čemu posebno treba paziti na formiranje podstojne etaže.

topola; šumske kulture i plantaže topola; Drava; poplavne šume; konverzija

nije evidentirano