hrvatski

Biološki prirod, prinos i sadržaj proteina u zrnu modernih i starih sorata ozime pšenice

Oplemenjivanjem pšenice (Triticum aestivum L.) dobivene su moderne sorte visokog prinosa zrna i drugih poboljšanih svojstava koja su važna u suvremenoj tehnologiji proizvodnje. Rezultati istraživanja stranih autora ukazuju da se stare sorte ozime pšenice kreirane prije 50-ak i više godina relativno malo razlikuju od današnjih modernih u vrijednostima biološkog priroda, dok su značajne razlike utvrđene za prinos zrna kao najvažnije gospodarsko svojstvo. U Hrvatskoj nije bilo istraživanja na temu usporedbe modernih i starih sorata pšenice. Stoga je glavni cilj bio utvrditi biološki prirod, žetveni indeks, prinos i kakvoću zrna modernih i starih sorata ozime pšenice. Poljski pokus proveden je tijekom jedne vegetacijske sezone (2008./09.) na pokušalištu Maksimir Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Članovi pokusa bile su dvije moderne (Srpanjka i Prima) i dvije stare (Osječka šišulja i Sirban Prolifik) sorte pšenice. Sorta Osječka šišulja je registrirana 1936., a mađarska introdukcija Sirban Prolifik 1910. Sorta Srpanjka je registrirana 1989., a sorta Prima 1993. Stare sorte Sirban Prolifik i Osječka šišulja nisu se međusobno značajno razlikovale u visini stabljike do klasa koja je u prosjeku iznosila oko 135 cm. Visina stabljike ovih sorata bila je za oko 43% (58 cm) viša od moderne sorte Prima, te za oko 58% (79 cm) viša u usporedbi sa Srpanjkom. Stare sorte imale su značajno duži klas od modernih sorata. Međutim, samo je sorta Sirban Prolifik imala veći broj ukupnih klasića u klasu u usporedbi s modernim sortama. Sorta s najdužim klasom (Osječka šišulja) imala je najmanji broj klasića u klasu. Nadalje, stare sorte imale su veći broj sterilnih klasića u klasu od modernih sorata. Stare sorte pšenice ostvarile su biološki prirod sličan modernim sortama pšenice. Nasuprot tome, prinos zrna modernih sorata pšenice je bio za oko 25% veći od starih sorata budući da prve imaju značajno veći udio zrna u nadzemnoj biomasi (žetveni indeks) u usporedbi s potonjima. Žetveni indeks starih sorata iznosio je prosječno 37, 0% za Sirban Prolifik i 35, 8% za Osječka šišulja. Moderna sorta Prima ostvarila je žetveni indeks od 44, 5%, dok je najveći žetveni indeks (52, 1%) imala Srpanjka, sorta s najnižom stabljikom. Moderne sorte imale su neznatno niži sadržaj dušika u zrnu, ali značajno veći u vegetativnim dijelovima biljke.

biološki prirod; moderne sorte; prinos zrna; pšenica; stare sorte; žetveni indeks

nije evidentirano