hrvatski

O istini

Izlaganje polazi od toga da su suvremene teorije istine, s naglaskom na logičkom pristupu istini, postale suviše reduktivne i neinformativne, te predlaže drukčiji, kognitivni pristup problemu istine. Ovdje se ne postavlja pitanje "što je istina kao takva", već kako kognitivni agensi barataju pojmom istine i kako pripisuju istinitost tvrdnjama. Nadovezujući se na neke stavove Goodmana i Putnama o istini kao "rightness of fit", te na njihovu kognitivnu reinterpretaciju u Lakoffa i Jackendoffa, tvrdi se da agensi prosuđuju istinitost tvrdnje s obzirom na njezino višestruko (ne)podudaranje (multiple fit) s jednim ili više od sljedećih faktora: kriterij interne konsistentnosti (logičke i semantičke), opažajni podaci (ekstra- i intra-somatski), podaci iz pamćenja, ne-verbalizirana vjerovanja (uključujući i vrijednosne stavove) te dijelovi "obližnjeg" diskursa. Nadalje, upućuje se na neke fundamentalne dimenzije duž kojih tvrdnje mogu varirati (a ipak biti podložne prosudbi istinitosti): tvrdnje mogu biti indeksičke, generičke ili univerzalne, deskriptivne ili evaluativne, doslovne ili metaforičke. Tvrdi se i da postoje različiti tipovi istine (npr. 4 tipa istine koji se tiču fikcije), te se naposljetku suočava s pitanjem kako sačuvati ovakvu koncepciju istine od pada u subjektivizam.

istina; pristup višestrukog podudaranja; idealizirani kognitivni model

nije evidentirano