hrvatski

Javno-privatno partnerstvo u Hrvatskoj: Institucionalni okvir i primjeri iz prakse

Posljednjih nekoliko godina postoje brojni primjeri lokalnih i regionalnih jedinica vlasti koje pokazuju veliki entuzijazam u pronalaženju novih načina financiranja kapitalnih projekata. Ovaj je rad usmjeren na prikaz pravnog i institucionalnog okvira javno-privatnog partnerstva u Hrvatskoj. U ovom se radu analiziraju dva primjera ugovornog javno-privatnog partnerstva na lokalnoj razini. Iako je tek nedavno utvrđen cjelovit institucionalni okvir za javno-privatno partnerstvo u Hrvatskoj, hrvatska praksa pokazuje brojne uspješne projekte javno-privatnog partnerstva na nacionalnoj i lokalnoj razini. Hrvatska je započela s izgradnjom institucionalnog i zakonodavnog okvira javno-privatnog partnerstva u 2006. godini. Smjernice za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva donesene su te godine i njima su se regulirala samo ugovorna, a ne institucionalna javno-privatna partnerstva. Zakon o javno-privatnom partnerstvu donesen je krajem listopada 2008. godine. Nova Agencija za javno-privatno partnerstvo je registrirana u prosincu 2008. godine i službeno je počela s radom u siječnju 2009. godine. U hrvatskoj praksi javno-privatno partnerstvo predstavlja relativno novu mogućnost za osiguranje oskudnih sredstava za izgradnju važnih gradskih objekata. Nedostatak javnih sredstava je najvažniji razlog za uključivanje privatnog sektora u lokalne i regionalne investicijske i razvojne projekte. Odabrane jedinice lokalne samouprave čija se iskustva prezentiraju u ovom radu izabrane su kao uspješni primjeri koji zorno pokazuju način kako uspostaviti nove izvore prihoda za financiranje gradskih investicijskih projekata. Grad Varaždin je jedan od prvih primjera gradova u Hrvatskoj koji je započeo s provedbom lokalne razvojne strategije koristeći uglavnom pristup odozdo prema gore. Grad Varaždin i Varaždinska županija su prvi primjeri u hrvatskoj praksi u kojima se primijenio novi model financiranja izgradnje škola i rekonstrukcije županijske palače. Grad Varaždin je, između više mogućnosti, izabrao javno-privatno partnerstvo, BOT model. Privatni partneri su financirali izgradnju i održavanje javnih građevina u vlasništvu Grada Varaždina i Varaždinske županije, dok su se Grad Varaždin i Varaždinska županija obvezali na plaćanje svojim privatnim partnerima mjesečne naknade za razdoblje od sljedećih 20-30 godina. Grad Koprivnica je izabran zbog njegove posebne situacije, a ponajviše stoga što grad u to vrijeme nije bio pripremio lokalni strateški dokument. Međutim, ta činjenica nije umanjila interes lokalne vlasti u gradu za korištenjem javno-privatnog partnerstva za financiranje izgradnje nove škole. Grad Koprivnica je odlučio primijeniti BOT model. Iz ta dva primjera iz hrvatske prakse može se izvući nekoliko važnih zaključaka. Priprema strateških razvojnih dokumenata na lokalnoj i regionalnoj razini je važna za prepoznavanje strateških prioriteta. Strateški razvojni dokumenti su također sredstvo za prijavu i dobivanje EU sredstava. Također je neophodno istovremeno usvajanje strateškog programa i proračuna. Jedinice lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj dijele problem neadekvatnog financiranja. Praksa izabranih primjera pokazuje da lokalni proračuni nisu jedini izvori prihoda za financiranje gradskih razvojnih projekata. Zbog pomanjkanja javnih sredstava neophodno je uključivanje privatnog sektora u financiranje lokalnih i regionalnih investicijskih projekata. Osim toga, postoji i čitav niz drugih razloga za uključivanje privatnog sektora u financiranje gradskih projekata: rastuće potrebe na lokalnoj i regionalnoj razini, neodgovarajuća struktura prihoda jedinica lokalne i regionalne samouprave, veličina kapitalnih projekata na lokalnoj i regionalnoj razini i ograničenja na zaduživanje lokalnih i regionalnih jedinica.

javno-privatno partnerstvo, grad Varaždin, grad Koprivnica, Hrvatska

nije evidentirano