hrvatski

Međimurski dijalekt (Hrvatski kajkavski govori Međimurja)

U knjizi, dorađenoj dizertaciji, opisuje se međimurski dijalekt na fonološkoj i morfološkoj razini. U Uvodu se govori o cilju istraživanja, metodama, transkripciji i daje se pregled dosadašnjega proučavanja međimurskoga dijalekta, međimurskih i pomurskih govora u Mađarskoj. Zatim se prikazuje grananje međimurskoga dijalekta. U prvome dijelu prikazuje se fonologija – prozodija, vokalizam i konsonantizam – sinkrono i dijakrono, po poddijalektima i skupinama govora. Drugi dio obuhvaća morfologiju, po vrstama riječi. Uvodno se govori o alternaciji samoglasnika u morfološkoj službi. Potvrđuje se raniji stav da se na temelju odnosa refleksa jata i poluglasa u naglašenoj poziciji te odnosa refleksa slogotvornoga ׀ i stražnjega nazala (р) međimurski dijalekt može podijeliti na 3 poddijalekta: (a) donji, (b) srednji (c) gornji. Poddijalekti se dalje dijele na skupine i mjesne govore. Klasifikacija unutar poddijalekata napravljena je pomoću tridesetak fonoloških i morfoloških značajki. Utvrđeno je da je u cijelom dijalektu ukinuta opreka po kvantiteti. Opreka po kvantiteti prefonologizirana je u kvalitetu samoglasnika, pa su u međimurskom dijalektu pod naglaskom dobiveni samoglasnički sustavi od 10 do 15 jedinica.. Postoji pet suglasničkih inventara. Morfološki naglasak zamijenjen je segmentalnom samoglasničkom alternacijom. Neki oblici manjeg dijela imenica mogu imati dvostruk naglasak, npr. naglasak je generaliziran na nastavku ili na osnovi. Ta dvojnost oblika obično služi u stilističke svrhe. U genitivu množine može fakultativno doći nastavak -yx u svih imeničkih deklinacija (uz druge nastavke). Fakultativan je sinkretizam na -aj || -oj u dativu, lokativu, instrumentalu množine u svim imeničkim deklinacijama osim i-deklinacije. S obzirom na imeničku deklinaciju međimurski se dijalekt može podijeliti na četiri područja. Najmanje su razlike među govorima u I- deklinaciji. Na kraju je rada u pregledu prikazan odnos prema susjednim kajkavskim i slovenskim govorima. Na 13 karata prikazano je rasprostiranje glavnih fonoloških i morfoloških osobina. Knjiga je značajan doprinos ne samo hrvatskoj dijalektologiji već i slavistici uopće, posebice ako znamo da se na tom području sijeku brojne vrlo važne izoglose od kojih su neke važne i za podjelu slavenskih jezika.

međimurski dijalekt ; kriteriji podjele na poddijalekte i skupine ; fonologija ; morfologija ; susjedstvo međimurskog dijalekta

nije evidentirano