hrvatski

Fotografija kao dokaz

Doktorska disertacija „Fotografija kao dokaz“ tematski pripada znanstvenom području humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grani teorija likovnih umjetnosti. Znanost o umjetnosti fotografije razvija se nakon otkrida fotografije u boji i popularizaciji fotografske opreme. Rasprave o fotografskom mediju vodile su se u filozofskoj estetici (koja se bavila razlikama slikane i fotografske slike) te u široj kulturalnoj teoriji (koja je analizirala praktične veze sa tekstom). Međutim, navedene rasprave nisu uspjele razriješiti problem alterniranih fotografija, ved su ih mahom isključivale i/ili tretirale kao problem jezika sve dok, s vedom dostupnosti digitalnih metoda alternacije, alternirana fotografija nije postala temom značajnih suvremenih rasprava. U uvodnom se poglavlju analiziraju osnovne definicije, pregled poglavlja i metoda. U drugom poglavlju, pregledavaju se filozofske i teorijske misli vezane uz fotografiju, povijesna uvjetovanost tehnologije i misli o fotografiji te ograničenja postojedih teorija. U tredem poglavlju, zalazi se detaljno u estetske i epistemološke diskusije o razlici slikarstva i fotografije. U četvrtom se poglavlju izlaže kritički osvrt na postojede teorije i stajališta u filozofskoj estetici. U petom poglavlju raščlanjuju se odnosi istine i laži, na način na koji to predlažu teoretičari kulturalnih studija. U šestom se poglavlju analizira fotografiju kao proizvod, a fotografija se definira kao suradnja mogudnosti fotoaparata i odabira fotografa. U posljednjem sedmom poglavlju se analiziraju teme ideologije i fotografije.

fotografija; dokaz; realizam; anti-realizam

nije evidentirano