Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Srednjojužnoslavenski književni jezici u sinkroniji i dijakroniji (CROSBI ID 7970)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Vasiljeva, Ljudmila Srednjojužnoslavenski književni jezici u sinkroniji i dijakroniji. Osijek: Crnogorsko kulturno društvo Montenegro-Montenegrina, 2010

Podaci o odgovornosti

Vasiljeva, Ljudmila

ukrajinski

Srednjojužnoslavenski književni jezici u sinkroniji i dijakroniji

Promjene u leksiku triju jezika – srpskoga, hrvatskoga, bosanskoga – svjedoče o čvrstoj njihovoj vezi s izvanjezičnim čimbenicima, socijalnim i drugim promjenama koje su se odrazile na premještanje leksika iz periferije u središte i iz središta na periferiju, i koje će se održavati i dalje. U istraživanim jezicima prati se intenzivno popunjavanje leksičko-semantičkoga sustava aktualiziranim riječima koje nisu pripadale srpsko-hrvatskom standardu. Na izbor leksičkih sredstava utječe razina nacionalne svijesti, formiranje novih književnih normi, promjena ili vraćanje prethodnih jezičnih ukusa, moda jednoga ili drugog leksema. Na primjer za jezičnu praksu Hrvata karakteristično je aktiviranje leksičkih jedinica koje su se pojavile na temelju domaćih jezičnih sredstava i modela te slijede hrvatsku jezičnu tradiciju. Srpski je i dalje otvoren za posuđenice. Bosanski preživljava trenutak uspostavljenja leksičke norme, dopuštajući i dalje u uporabi leksičke dublete. U svezi sa crnogorskim jezikom na temelju svega navedenoga zaključuje se da on kao zaseban dio štokavskoga sustava s odgovarajućim specifičnostima na različitim jezičnim razinama ima sve sociolingvističke i lingvističke preduvjete da postoji i funkcionira kao zaseban jezik. Provedeno istraživanje jezičnih preokreta u granicama štokavskoga dijasistema u statici i dinamici sa sociolingvističkoga te lingvističkoga gledišta daje razlog zaključiti da je postojanje srednjojužnoslavenskih jezika: bosanskoga, crnogorskoga, hrvatskoga i srpskoga kao socijalno-funkcionalnih elemenata ovoga dijasistema na prostorima nekadašnjega srpskohrvatskoga jezika, nesumnjivo. Ovo se potvrđuje kako sociolingvističkim, tako i jezičnim čimbenicima. Bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski jezici imaju osobitosti koje su karakteristične samo za njih ; te se na glavnim jezičnim razinama u odnosu na to moraju tretirati kao standardni jezici.

srednjojužnoslavenski književni jezici; sinkronija; dijakronija

nije evidentirano

engleski

Middle-South-Slavonic literature languages in synchrony and diachrony

nije evidentirano

middle-South-Slavonic literature languages; synchrony; diachrony

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Osijek: Crnogorsko kulturno društvo Montenegro-Montenegrina

2010.

978-953-7589-03-5

221

objavljeno

Povezanost rada

Filologija