hrvatski

Hrvatski i crnogorski roman (međuknjiževna tumačenja)

U knjizi Hrvatski i crnogorski roman (međuknjiževna tumačenja) romani suvremenih hrvatskih i crnogorskih autora problematiziraju se s obzirom na tri vrlo važne kategorije konceptualnoga strukturiranja njihovih pripovjednih svjetova. To su: zbilja, granica i identitet, a sve troje uzimaju se kao oblikotvorne instancije na kojima počiva ustrojba narativne prezentacije kronotopskih, protagonističkih i fabulativnih odrednica u sklopu recentnih primjeraka romana unutar hrvatske i crnogorske literarne prakse. Uzimajući u obzir prozna ozbiljenja jezične i socijalne „semiotike“ kategorijā zbilje, granice i identiteta, teorijsku podlogu rada čine: specifično civilizacijski i politički uvjetovani protokoli formiranja zbilje, granice i identiteta (što posebno obuhvaća i definiranje dodira s konceptima popularne kulture), potom imaginiranje granicā u smislu performativnih implikacija metageografije, fokusiranje na osobitosti kulturno-povijesno uspostavljenih identitetnih sedimentacija i strategije prilagođavanja u skladu s aktualnim etnocentrističkim emitiranjem impulsa determinirajućih za svijest o tome što vrijedi kao središte političke i kulturne moći, a što kao njegova periferija. Zato antropološko-imagološki aspekti suvremene proze te njezine dodirnice s popularnom kulturom čine teorijsku podlogu sustavne analize hrvatskih i crnogorskih romana. Uže područje rada zasniva se na komparativnim raščlambama odabranoga korpusa suvremenih romana. Osim toga, valja istaći da su analizirana isključivo djela objavljena u drugoj polovici devedesetih godina XX. stoljeća i u prvom desetljeću XXI. stoljeća. Predstavnici s obiju strana probrani su iz redova mlađih naraštaja, pod čim se podrazumijeva njihovo rođenje tijekom šezdesetih i sedamdestih godina XX. stoljeća. S crnogorske strane razmatrani su romani: Balše Brkovića, Igora Đonovića, Andreja Nikolaidisa, Dragana Radulovića, Predraga Sekulića, Ognjena Spahića i Momčila Zekovića. Među hrvatskim autorima pozornost je bila usmjerena na romane: Stanka Andrića, Vlade Bulića, Borisa Dežulovića, Miljenka Jergovića, Miroslava Kirina, Marinka Koščeca, Borisa Perića, Igora Štiksa i Tomislava Zajeca. Predmetnim istraživanjem angažiran je pristup u analizi odabranih romana sa stajališta kulturalnih studija, a posebice uzimanjem u obzir ideološke analize i određivanja utjecaja popularne kulture i medija, poglavito filma, na recentnu literarnu praksu. Navedeno je rezultiralo pregledom i ocjenom tipoloških oznaka suvremenoga hrvatskoga i crnogorskoga romana te njihovih semantičkih modela u oblikovanju instancija zbilje (problem mimeze, simulakralizacija), granice (kulturne, civilizacijske, nacionalne, tjelesne) i identiteta (nacionalnog, individualnog, medijski posredovanog). Navedno je realizirano unutar danoga konteksta suvremenosti, ali i s obzirom na veze s osobitostima nacionalnih književnih tradicija. U prvom poglavlju „Uvodno o hrvatskom i crnogorskom romanu – pitanja poetike i ideologije“ nabrojani su fokusirani hrvatski i crnogorski pisci te njihovi romani koji će se analizirati u sljedećim poglavljima. Osim toga tu su prezentirani kriteriji odabira pojedinih djela, a također je predstavljeno u daljnjoj raspravi aktualizirano književnoteorijsko motrište. Uz teorijsku podlogu elaborirana je i metodologija rada te ocrtan povijesni kontekst pojave razmatranih romana. U drugom poglavlju naslovljenom „Historiografska fikcija“ analizirani su primjerci povijesnih romana, a žanrovski miješana djela u trećem poglavlju „Žanrovski hibridi“. Četvrtim dijelom „Analitički i autobiografski romani“ obuhvaćeni su primjeri svake pojedine vrste romana iz spomenutog naslova poglavlja. Posebno se raspravlja i o filmskom mimetizmu u suvremenom romanu. Napokon, zadnji je dio rada „Recepcija – metodologija – metodika“. U njemu se iznose predložene i praktično provjerene inovacije u nastavnoj praksi vezanoj uz književnost u okvirima visokoškolske nastave. Inovacije su ponuđene na temelju nekoliko modela interliterarnoga pristupa suvremenim hrvatskim i crnogorskim romanima.

hrvatski i crnogorski roman; zbilja; granica; identitet; metodički modeli

nije evidentirano