hrvatski

Dijalog u hrvatskome filmu

Analizirali su se dijalozi u filmovima: Koncert, Martin u oblacima, Imam dvije mame i dva tate, Kad čuješ zvona, Tko pjeva zlo ne misli, Razmeđa, Mećava, Izgubljeni zavičaj, Glembajevi, Kako je počeo rat na mom otoku i Blagajnica hoće ići na more. Dijalog je osnovni način izlaganja dramskog djela, a osnovna je struktura i filmskoga govora. Usporedba teksta koji je realiziran u filmu i književnih predložaka prema kojima su neki od filmova rađeni pokazala je da scenarist koji teži spontanom, uvjerljivom i realističnom govoru dokida duge dijaloge u romanima te stilizacije i poetizacije u dramskim tekstovima. Čak su i u stiliziranim filmovima (primjerice u Glembajevima i u Koncertu) dijalozi znatno skraćeni (npr. filmski dijalog između Leonea i oca čini trećinu Krležina dijaloga). Budući da se hrvatskomu filmu često zamjeraju papirnati dijalozi, u istraživanju se ispitivalo koliko je govor u dijalozima prirodan i kakav je to prirodan govor? Govor na dijalektu ocijenjen je prirodnijim od govora na standardu. Pokazalo se da su slušni stimulusi u kojima sugovornici izmjenjuju kraće replike bolje ocijenjeni od onih u kojima je prezentirana samo duža replika jednog sugovornika jer takvi zvuče kao da govore sebi, a ne nekom drugom liku, pa su sličniji monolozima nego dijalozima. Rezultat je potvrdio tezu da dugi dijalozi često usporavaju filmski ritam i slabe zanimanje gledatelja.

filmski dijalog; govorna prirodnost; dijalekt; standard

nije evidentirano