hrvatski

Strukturalne veze glazbe i slike - boja zvuka

U devetnaestom stoljeću teoretičari različitih umjetničkih područja počeli su inzistirati na njihovim autonomnostima istražujući što umjetnost može imati a što mora imati. Conrad Fidler upozoravao je na opasnost neobrazovanog ukusa. Eduard Hanslick je razdvojio programnu glazbu od apsolutne glazbe, a Maurice Denis je podsjećao da na slici nema predmeta, već samo ravne obojene plohe. Čini se, međutim, da iako su ove postavke dovele do apstrakcije u umjetnostima, niti današnja publika niti današnji školski programi još uvijek nisu spremni usvojiti ove činjenice. Pogled na fizikalna svojstva zvuka i boje otkrit će nam njihovu usku povezanost. Upotreba instrumenta u razredu može bitno unaprijediti razumijevanje boje zvuka. Na obrazovni proces utječe i odabir glazbenih primjera, «glazbene lektire» koji, kao i likovni primjeri, trebaju biti odabrani kao ilustracija glazbenog jezika, a ne po kriteriju «ukusa» koji je nepouzdan i promjenjiv. Mala nastavna satnica ne bi smjela biti opravdanje nastavniku za nizak trud, već poticaj za svladavanje izazova.

boja zvuka, glazbeno i likovno obrazovanje, povezivanje zvuka i slike

nije evidentirano