njemački

Ein Versuch zur Grundlegung einer "pia philosophia"

Na samom početku svoje “Nove filozofije o sve-općem” (ťNova de universis philosophiaŤ) Petrić ističe kako svoju filozofiju koncipira kao jednu ťpobožnuŤ filozofiju (ťpia philosophiaŤ). U tekstu se, kroz analizu prije svega njegove “Panarchije”, pokazuje kakvo se značenje “pobožne filozofije” može iščitati iz Petrićeva nacrta “nove” filozofije. Pritom će se pokazati kako je pretpostavka utemeljenja njegove filozofije kao jedne “pobožne filozofije” recepcija cjelokupne neoplatoničke, ali i kaldejsko-hermetičke tradicije. Tek iz razumijevanja motiva posezanja za tom tradicijom, srž koje je po Petriću, koji nadovezuje na neke od najznačajnijih predstavnika neoplatoničke tradicije, jedna “a deo revelata philosophia”, dade se razumjeti na što Petrić zapravo “cilja” pri konstituiranju pobožne filozofije. Iz sagledavanja odrednica upravo njegove filozofije kao jedne “pia philosophia” jasno je da Petrić nastoji oko takove filozofije koja će, ne samo biti sukladna s kršćanskim naukom, nego štoviše biti mišljenjem kojem je moguće proniknuti u najvišu tajnu kršćanskog vjerovanja, u tajnu Trojstva. Pritom će se, medutim, pokazati da tradicija, čijim se nastavljačem drži Petrić, kao ujedno tradicija jedne “philosophiae perennis”, rastvara ono jednokratno kršćanskog vjerovanja u filozofijskom uvidu, koji doduše premašuje puko razumsko spoznaju Boga, ukoliko filozofiju poimlje u njenoj višoj funkciji, a zapravo u njenom iskonskom značenju kao Ijubav prema istini, pri čemu filozofija prepoznaje sebe. kao težnju i Ijubav koja jest upravo po Istini (Bogu) ka kojoj (koje) teži. Time se ujedno pokazuje, da Petrić, trudeći se dokazati kako je najviša tajna vjerovanja dostupna filozofijskom uvidu i štoviše predstavlja njegov najvlastitiji predmet, teži zapravo reafirmaciji filozofije poglavito u odnosu na teologiju

Renaissance philosophie; pia philosophia; Petrićs philosophie

nije evidentirano