hrvatski

Kapelica svetoga Kvirina u Sisku i njegovo čašćenje u XVII. stoljeću

Sv. Kvirin, ranokršćanski mučenik i biskup kasnoantičke Siscije, te nebeski zaštitnik suvremene Sisačke biskupije, nesumnjivo je i jedan od najznačajnijih čimbenika i simbola njezina svekolikoga identiteta. Ovu je svečevu ulogu kroz povijest osobito njegovala Zagrebačka (nad)biskupija, često se s ponosom pozivajući na naslijedstvo drevne Kvirinove katedre, te ga početkom XVII. stoljeća zagrebački biskup Petar Domitrović čak naziva »primi Zagrebiensis ecclesiæ episcopi«. Svojevrsni procvat čašćenja sv. Kvirina u okviru Zagrebačke (nad)biskupije nastupa upravo u XVII. stoljeću, u vrijeme u kojem se Katolička crkva osnažena zaključcima Tridentskoga sabora (1545. – 1563.) sve samosvjesnije prisjeća svojih povijesnih temelja. Usporedo s t.zv. ranokršćanskim preporodom u sklopu kojega se u Rimu obnovom starih crkvenih zdanja pobuđuje nova pobožnost prema svecima iz prvih stoljeća kršćanstva, u Zagrebu i Sisku oživljava sjećanje na biskupa Siscije o kojem do danas svjedoče sačuvana djela sakralne umjetničke baštine kao i povijesni podatci o izgubljenim spomenicima. Niz slikarskih, kiparskih i graditeljskih ostvarenja započinje malenim medaljonom sa svečevim likom, otisnutim na naslovnici knjige Memoria Regum et Banorum Regnorum Croatiæ, Dalmatiæ et Sclavoniæ (Beč, 1652.) zagrebačkoga kanonika i povjesničara Jurja Ratkaja, a vrhunac dosiže (ponovnim) podizanjem i raskošnim opremanjem kapelice sv. Kvirina u Sisku tijekom posljednjih desetljeća XVII. stoljeća. U međuvremenu, svečev lik uvršten je ikonografski program srebrenih korica Misala Jurja od Topuskoga, a njegovi su kipovi svoje mjesto pronašli na oltarima u zagrebačkoj katedrali i kapelici sv. Martina, te župnoj crkvi sv. Križa u Sisku.

Sisak; sv. Kvirin; ikonografija; ranokršćanski preporod

nije evidentirano